
MOJA BANJALUKA Đorđe Maksimović: Kreativnim ljudima treba podrška
Banjaluka je sasvim zasluženo jedan od najvažnijih gradova kulture na Balkanu, što dokazuje i činjenica da su sve generacije Banjalučana zainteresovane za književnost.
Banjaluka je sasvim zasluženo jedan od najvažnijih gradova kulture na Balkanu, što dokazuje i činjenica da su sve generacije Banjalučana zainteresovane za književnost.
Kao rođena Banjalučanka, mogu da kažem da mi u potpunosti odgovara tempo življenja u ovom gradu. Kao grad se razvijamo svake godine, što mi je posebno drago, samo se nadam da novi stil neće narušiti imidž stare Banjaluke, njeno zelenilo i aleje…
Banjaluka polako zauzima mjesto koje zaslužuje na regionalnoj i evropskoj pozornici.
Banjaluka je za mene poseban grad, ne samo po ljepoti, već i zbog toga što ne postoji nijedan drugi grad gdje se osjećam ljepše.
Vrbas je nešto najljepše što Banjaluka ima i on u stvari gradu daje naziv „krajiška ljepotica“. Međutim, treba urediti šetalište, kao i obale Vrbasa da budu pristupačne za kupanje u ljetnim mjesecima. Činjenica je da bazeni ne mogu da prime sve građane koji žele osvježenje.
Banjaluka je grad koji ja obožavam i istinski volim. Srećna sam što sam se baš tu rodila i imam priliku da u takvom gradu stvaram i gradim sebe kao individuu, ali i dajem neki doprinos njegovoj kulturi.
Dopadaju mi se ljudi u Banjaluci, kao i mladost oko nas. Sviđa mi se još što ima dosta zelenila u gradu, mada ga je, nažalost, u posljednje vrijeme sve manje.
Banjaluka ima poseban šarm, koji očara sve koji je posjete. U ovom gradu živim 19 godina i volim sve njegove lijepe strane i ono što čini njegov duh.
Volim ovaj grad! U Banjaluci sam rođena, odrasla i mislim da mi je bio suđen jer su moji roditelji napustili svoja ognjišta i sasvim slučajno došli ovdje. Najviše volim da šetam njegovim ulicama i svaki put otkrijem nešto novo.
Banjaluka mi se sviđa za život, zaista je lijepo sređen grad.
U Banjaluci volim ljeto zato što je grad u zelenom ruhu, narod je raspoložen, imamo mnoštvo događaja na raspolaganju, za svakog po nešto. Od koncerata, do festivala i raznoraznih manifestacija. Grad u večernjim časovima vrvi od šetača.
Banjaluka je jako lijep grad, grad mladosti, zelenila, sa predivnom rijekom Vrbas, mjesto koje je zaista kulturni centar Srpske.
Volim što je Banjaluka grad u koji se uvijek možeš vratiti, grad u kojem ćeš se uvijek osjećati kao kod kuće, da li zbog toga što vjerovatno već poznaješ većinu ljudi u njemu, ili zbog toga što je gostoprimstvo jedna od vrlina ovog grada.
U Banjaluku sam došla prije 8 godina zbog posla. Tu sam još uvijek, a ako me nešto i otjera biće ogromne cijene stanova za izdavanje, a posebno prodaju. Smatram da su nerealne za ovo područje i prosječne plate, o nižim da i ne govorim. Uz to, najveća zamjerka je loš sistem grijanja.
Sviđa mi se to što se sve više promoviše sport, ali treba reći da se isto tako i ne ulaže dovoljno sredstava u taj isti sport od strane nadležnih institucija.
Pozitivan napredak u Banjaluci vidi se u urbanizaciji grada i stalnom nastojanju da se nešto dešava i unapređuje – kako u gradnji infrastrukture, tako i sa kulturne strane, odnosno dešavanjima u gradu. Međutim, u želji da se Banjaluka brzo unaprijedi dosta stvari se radi naopako, na pola, loše i nekvalitetno.
Banjaluka je grad u kojem sam se rodila i odrasla i u koji sam se vratila nakon završenih studija u inostranstvu.
U Banjaluci živim već osam godina. Kao rođena Prijedorčanka, i neko ko je vezan za svoj grad, mislila sam da mi nijedan neće prirasti srcu, ali ipak Banjaluka je uspjela u tome.
I prije nego što sam upisala Prirodno-matematički fakultet u Banjaluci, poznavala sam oko 10-ak vrsta gljiva, jer sam od ranog detinjstva sa roditeljima išla u šumu da beremo gljive. Na prvoj godini studija imali smo jako zanimljiva predavanja vezana za gljive, što je dodatno probudilo moju znatiželju da istražim taj čarobni mistični svet.
Rođeni sam Banjalučanin, ovo je moj grad i sve mi je lijepo u njemu. Živim u Budžaku (Lazarevo), ali mi se ipak najviše sviđa naselje Mejdan (Obilićevo).