SPC i njeni vjernici sutra slave svetog apostola Judu, a u nastavku teksta pročitajte više o njegovom životu i običajima koji se trebaju ispoštovati na ovaj dan.
Srpska pravoslavna crkva 30. juna obilježava praznik Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila, rođene braće koja su život položila zbog vjere u Hrista.
Mnogo ljudi se bar jednom u životu našlo u istoj situaciji - dugo se mole za nešto što im je važno, čekaju odgovor i nadaju se da će se okolnosti promijeniti. Neko moli za ozdravljenje, neko za ljubav, neko za povratak bliske osobe, a neko za izlaz iz problema koji mu djeluje nerješiv.
Pravoslavna crkva i njeni vjernici 26. juna slave uspomenu na Svetu mučenicu Akilinu, djevojčicu koja je pokazala neshvatljivu hrabrost i vjeru u trenucima kada su se i odrasli povlačili.
Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava Svetog sveštenomučenika Timoteja Bruskog, episkopa poznatog po dubokoj vjeri, duhovnoj mudrosti i brojnim čudima koja mu se pripisuju. Vjernici ga poštuju kao zaštitnika onih koji prolaze kroz teška životna iskušenja, bolesti i duševne patnje.
Postoje li ljudi čije ime vijekovima ostaje upamćeno ne samo zbog položaja koji su imali, već zbog tragova koje su ostavili u istoriji i vjeri? Među njima je i Sveti Kirilo Aleksandrijski, jedan od najznačajnijih crkvenih velikodostojnika ranog hrišćanstva, čiji se praznik obilježava 22. juna po crkvenom kalendaru.
Srpska pravoslavna crkva 20. juna se sjeća Svetomučenika Teodota (Todota) Ankirkog, krčmara iz Ankire koji je u vrijeme cara Dioklecijana pomagao hrišćanima i tajno sahranjivao tijela mučenika.
Otac Dejan Krstić je rekao da postoje stvari koje Gospod nikada neće uslišiti bez obzira koliko se molili.
Sutra, 3. juna, pravoslavni vjernici proslavljaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, a za ovaj praznik vezani su i običaji koji se poštuju vijekovima.
Pravoslavni hrišćani sutra obilježavaju Duhovske zadušnice, dan kada se prisjećamo naših upokojenih i kada se obilaze njihova grobna mjesta. Ako ne možete da odete na groblje za zadušnice, dobro je da se pomolite za upokojene i da upalite svijeće, po mogućstvu, u crkvi.
Danas slavimo Svetog novomučenika Vukašina, simbol srpskog stradanja i vjere, čiji je nebeski mir prekinuo krvavi pir ustaškog koljača u logoru smrti Jasenovac.
Postoje dani u crkvenom kalendaru koji vjernike ne podsjećaju samo na svetitelje, već i na snagu čovjeka da ostane dosljedan sebi čak i onda kada ga život stavi pred najveće iskušenje.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Svetim ravnoapostolnim Ćirilu i Metodiju, sveslovenskim prosvetiteljima koji su svojom božanskom mudrošću izveli slovenski rod iz tame neznanja na svjetlost pismenosti i vjere Hristove.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas, 23. maja slave Svetog apostola Simona Zilota, jednom od dvanaestorice Hristovih učenika.
Spasovdan, koji se slavi četrdeset dana poslije Vaskrsa, u srpskoj tradiciji zauzima posebno mjesto. Obeležava Hristovo vaznesenje na nebo i prati ga mnogo narodnih običaja i vjerovanja.
Danas je Sveti Vasilije Ostroški, praznik kojem se mnoge žene posebno raduju, ne samo zbog vjere, već i zbog one tihe nade koju svaka nosi u sebi – da će zdravlje služiti, da će djeca biti dobro, da će u kući biti mira i da će konačno krenuti na bolje.
Neumoran u molitvama, postu i fizičkom trudu, Sveti Vasilije Ostroški je mnogim ljudima pomogao za života, a nakon što se upokojio 12. maja 1671. godine, njegove mošti su postale čudotvorne.
Sveti Sava zauzima posebno mjesto u istoriji i duhovnosti srpskog naroda. Njegovo ime vijekovima simbolizuje vjeru, obrazovanje, pomirenje i nacionalni identitet, zbog čega je događaj spaljivanja njegovih moštiju ostao upamćen kao jedan od najpotresnijih trenutaka srpske istorije.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici 9. maja obilježavaju praznik posvećen Svetom sveštenomučeniku Vasiliju, episkopu Amasijskom, ranohrišćanskom svetitelju koji je svojim životom i smrću posvjedočio nepokolebljivu vjeru u Hrista.
Đurđevdan je jedan od onih praznika koji u sebi nose i radost proljeća i duboku duhovnu snagu vjere. Prema narodnom vjerovanju priroda se budi u punom sjaju, a ljudi, po starom običaju, ustaju rano, umivaju se vodom u kojoj je potopljeno bilje i mole se za zdravlje, napredak i zaštitu svojih najmilijih.
