Pravi ezoterik, koga su često optuživali da je sektaš, bio je u Beogradu osamdesetih godina Živorad M. Slavinski.
Čitava generacija pjesnika šezdesetih godina prošlog vijeka imala je jaku sklonost ka onostranim svjetovima, od Miroslava - Mike Antića, koji je slušao zov ptica i zvijezda, pa ih tumačio u svojevrsnom filozofskom ključu bliskom taoizmu Lao Cea, ili Branka Miljkovića, koji je poput gnostika svijet vidio kao mjesto demona, propadanja i smrti, ili Stevana Pešića, posvećenika tibetanskih čarobnjaka.
Miro Glavurtić je jedan od mislilaca koji se u ovoj kulturi možda najdosljednije bavio temom okultizma, posebno satanizma u studijama “Satana” i “Pakao”, kao i u nizu eseja pod imenom “Magija ekstrema”, koji su izlazili u časopisu “Delo”.
Umjetničko mistički pokret zvani “Mediala” je 1959. u beogradskoj galeriji grafičkog kolektiva napravio svoju prvu multimedijalnu izložbu, na kojoj su se predstavili slikari Leonid Šejka, Miro Glavurtić, Dado Đurić, Olja Ivanjicki i drugi.
Druga polovina dvadesetog vijeka srpske ezoterike zatiče u tvorevini zvanoj Jugoslavija.