Pravda je odavno doživjela poraz u Bosni i Hercegovini, a juče je i definitvno sahranjena. Ukop je obavljen, da ironija bude još veća, u Sudu BiH, instituciji koja je kao nijedna druga trebala da je provodi.
Osnovni sud Banjaluka utvrdio je da Sejfudin Tokić mahanjem zastave sa ljiljanima u centru Banjaluke 22. maja 2015. godine nije počinio krivično djelo izazivanja nacionalne i vjerske mržnje. Istom presudom oslobođen je i Adnan Bajrić optužnice da je pomagao Tokiću.
Direktor Osnovne škole “Georgios A. Papandreu” u Aleksandrovcu Veljko Vujaković diskriminisao je nastavnicu u školi tako što joj je oduzimao časove vođenja novinarske sekcije dodjeljujući ih nastavnici-pripravnici sa kraćim vremenskim stažom.
Kaznena politika u Republici Srpskoj je nakaradna, posebno kada su u pitanju pravosnažno osuđeni za teška krivična djela – poput pedofilije.
Milan Pičulin, zvani Pićulin (35), osuđen je u Okružnom sudu u Banjaluci na tri i po godine zatvora zbog trgovine drogom.
U aprilu 2017. Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio je presudu od tri godine zatvora Snježani Balić-Petrešin iz Prnjavora zbog toga što je, zajedno sa još nekoliko sugrađana, dilovala marihunu i spid.
Vrhovni sud Republike Srpske osudio je Nemanju Ilića (34) iz Bileće na pravosnažnu kaznu od 16 i po godina robije zbog ubistva sugrađanina Marka Bajovića (1986.) i teškog ranjavanja njegovog brata Miloša.
U apsurdistanu kakva je BiH, odnosno Republika Srpska, najljepše zanimanje je biti tužilac.
Nemanja Drljača i Bojan Palačković koji su uhapšeni u policijskoj akciji „Petrićevac“ osuđeni su u Okružnom sudu u Banjaluci na ukupno godinu i po zatvora, zbog nedozvoljene trgovine drogom.
Odluka o odvozu smeća od svih stanovnika Semebrije je nezakonita, pa bi komunalno preduzeće moglo da se nađe u velikim finansijskim problemima zbog sudskih presuda koje će izvjesno je biti u korist građana.