Svetlana Šlapak (20) iz Obrenovca, na prvi pogled odudara od okoline. Da, izgleda drugačije, bijele je kose i tena, providnih očiju i nosi bijeli štap, ali glavna razlika su njena energija i toplina.
Rođena je slijepa, a njena mama nikada nije gubila nadu da će njena kćerka progledati. Nakon operacije očiju djevojčica je dobila tu šansu.
I najmanja podrška društva osobama sa invaliditetom može da bude vjetar u leđa. To potvrđuje i primjer slijepe djevojke iz Doboja Nataše Arsenović, koja je upisala Medicinski fakultet.
Zina Kuper (42) iz Velsa rođena je sa Marfanovim sindromom (nasljedna bolest vezivnog tkiva koja može uzrokovati oštećenje vida) i ima oslabljen vid od rođenja koji je s godinama postajao sve gori, a sada je slijepa. Ipak, niko nije znao za njen problem pa čak ni roditelji sve dok nije napunila 40 godina.
Dženana Brkić-Isaković iz Busovače, iako potpuno slijepa, ruši sve predrasude o osobama s invaliditetom. To što ne vidi nije je spriječilo da diplomira na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) i bude među najboljim studentima, odnosno treća u svojoj generaciji s prosjekom iznad 9,6.