“Lakše dovesti arhitektu nego stolara” Danas se u BiH najviše isplati zanat, a ovo su NAJTRAŽENIJA ZANIMANJA
Na tržištu rada potraga je za majstorima. Nedostaje molera, zidara, stolara, keramičara.
Na tržištu rada potraga je za majstorima. Nedostaje molera, zidara, stolara, keramičara.
Bolje zanat u ruci nego diploma na grani. Međutim, grana je privlačnija pogotovo jer se danas lakše i stiče. A znanje vrlo upitno. Zato i nema molera, vodoinstalatera, automehaničara.
Ministarstvo trgovine i turizma RS prihvatilo je prijedlog vlasnika ugostiteljskih objekata da konobari u restoranima i hotelima mogu da rade bez tražene školske spreme!
Da su zanatlije "na cijeni", uvjeriće se svako ko bude pokušao hitno da dođe do njihove usluge na koje se em čeka, em koštaju.
Sve je više zanatskih poslova kojima nedostaju radnici. Tražnja je veća od ponude i po nekoliko puta, a to znači i mnogo veće plate koje nose i najplaćeniji poslovi.
Radnike u oblasti završnih radova u građevinarstvu, molere, keramičare i regipsere ne zadržavaju ni veće dnevnice koje idu i do 120 KM, zbog čega je sve teže naći dobrog majstora.
Zanati u Srpskoj pali su na leđa starih zanatlija, nerijetko i onih u penziji, dok se mladi ako se i odluče za neki od njih uglavnom otisnu u inostranstvo.
Ovu godinu definitivno ćemo pamtiti po poskupljenjima, pa su tako nove cijene usluga „osvanule“ i u pojedinim frizerskim salonima.
U gradu punom ugositeljskih objekata, u kojem vlada hronična potraga za konobarima, tri godine unazad nije upisan nijedan učenik koji je želio da se školuje za ovaj posao!
Više od 40 godina, na istoj adresi u Kozarskoj Dubici, u prizemlju stambene zgrade pored Doma kulture, Radiša Stojimirović ima urarsku radnju koja se postepeno gasi, kao i njegova vjera da ovaj zanat ima bilo kakvu perspektivu.
Kupovina jeftine obuće i nedostatak radne snage, uz ovogodišnja poskupljenja materijala, obućarske radnje, kojih je u gradu sve manje, doveli su na ivicu propasti.
Nezahvalno je porediti rad, trud i umijeće kada su u pitanju potpuno različite vrste poslova, ali se to neminovno dešava, pa nimalo ne čudi što su ljudi često kivni na činjenicu da jedna vrsta zanimanja zarađuje znatno više od neke druge, pogotovo kada se radi o veoma različitom stepenu obrazovanja.
Usluge zanatstva, posebno zidara i keramičara, poskupjele su i biće sve paprenije jer je ovih majstora na našim prostorima sve manje i sve teže je doći do njih, smatraju predstavnici iz ove oblasti.
Početkom proljeća počinje sezona lova, odnosno traženja i branja tartufa u Istri, koja traje sve do kraja kalendarske godine. Dakle, dok crni, a tamo se "izlovljavaju" tri vrste, raste u šumi cijelu godinu, onaj vrijedniji, bijeli, čija je cijena lani dostizala 4.000-5.000 evra po kilogramu, raste samo od jeseni do kraja godine.
Humanitarno udruženje žena „Duga“ planira da organizuje mnoštvo radionica, izložbi i aktivnosti za sve generacije, a među njima je i humanitarna prodaja rukotvorina koje stvaraju vrijedne ruke njihovih članica.
Da je Jeleni, tada Milovanović, neko prorekao da će je život odvesti na selo, grohotom bi se nasmijala. Još da joj je kazao da će njegovanim rukama, podalje od varošanske vreve, povazdan gnječiti masnu glinu i postati majstor starog zanata koga štite sa najvišeg mjesta, i koji više pristaje djedovima nego mladim damama, zamolila bi da istog časa umukne.
Jedini registrovani vunovlačar u Banjaluci Goran Irić ovaj stari zanat godinama čuva od zaborava, a vunu češlja na stroju starom više od sto godina.
Obućarska radnja majstora Milije Tešića je jedna od preostale tri obućarske u Užicu.
Nekada su dimnjačari jureći s krova na krov o prašnjavom ramenu nosili stare štosere sa kojih je bilo lako otkinuti dlaku, pa ih narod, kao vijesnike sreće garavih lica, redom zaustavljao da se domogne talične vlasi. Danas neko drugo vrijeme.
U bravarskoj radionici koju je osnovao još 1941. godine Borisav Špagović iz Kraljeva, koji je već decenijama u penziji, radi istim žarom kao i prvog dana. S pravom tvrdi da ima više od 80 godina radnog staža i planira da nastavi da ih niže.