Ovaj opasni otpad, upozoravaju stručnjaci, ugrožava ljude, stoku i biljke, jer zagađuje zemlju, a nalazi se u blizini izvorišta Sane, čiste rijeke iz koje se nizvodno napajaju vodovodi.
Uzalud su novinari i ekolozi dizali prašinu, a republička inspekcija opominjala opštinare u Mrkonjić Gradu da je, po Zakonu o upravljanju otpadom, upravo lokalna zajednica dužna da ukloni deponiju.
Džaba je opštini to govoriti! Nije tačno da nisu znali za ovo! Još 1996. godine, čim smo se vratili, mi smo tri puta prijavljivali ove deponije opštini i svaki put su nam govorili: “idite kući, riješiće mi to” – priča mještanin Brane Palolić, poznatiji kao Potočar.
Kako prije 23 godine, tako i danas! Malobrojni mještani ovog povratničkog kraja slušaju prazne priče, a deponija nije “riješena” ni nakon što je, poslije pisanja Srpskainfo, u posljednjih 20-ak dana digla na noge cijelu Republiku Srpsku. Brdo razbijenih bočica, ampula, šprica, tableta i kapsula u stanju raspadanja… još se nalazi gdje je bilo i neposredno nakon potpisivanja Dejtosnkog sporazuma: na skrovitim i od pogleda zaklonjenim mjestima, u blizini kuća.
– Izgleda da je neko dolazio bagerom, ali samo su malo prikupili ovaj otrov i ostavili ga ovdje – kaže Potočar.
O deponijama medicinskog otpada, koja se nalaze blizu izvorišta Sane, ćutalo se 23 godine.
Posted by Srpskainfo.com on Wednesday, April 3, 2019
Smrad
Jedna deponija nalazi se u napuštenom rudniku boksita, na lokalitetu Ljubišina dolina, druga u šumi kod lokalne pilane. Čak i mještani koji ih nikad nisu vidjeli znaju šta se tamo nalazi.
– Ne hodam ja po rudniku i šumi, noge me već odavno ne služe, ali čim padne kiša od rudnika se širi takav smrad da to ne može biti ništa drugo nego neki otrov, neki stari lijekovi – kaže Dragica Palolić (82), koja se u selo vratila među prvima 1996.
Otkad se vratila, kaže, sluša tu priču o bačenim lijekovima.
– I ja sam čula da ih je Hrvatska vojska dovozila kamionima i ovdje ostavljala, ali ne mogu reći da sam to vidjela svojim očima. Kad sam ja došla, njih više nije bilo – kaže baka Dragica.
Lovci na profit
Ni ona ni njene komšije i rođaci nisu nam mogli tačno reći ko je tačno “svojim očima” vidio vojnike sa šahovnicama na kapi kako istovaraju lijekove kojima je, kako će kasnije utvrditi inspektori, već tada rok bio istekao, ili se opasno približio kraju.
– Sve vojske su u prošlom ratu bile opterećene viškom starih lijekova, uglavnom iz humanitarne pomoći, ali logika nalaže da je vojska koja se sa ovog područja povlačila 1996. godine, a to su bili Hrvatska vojska i HVO, iskoristila priliku da ih se na ovaj način riješi – kaže jedan lokalni poznavalac prilika, koji je želio da ostane anoniman.
Brane Potočar kaže da je u Ljubišinu dolinu lijekove mogao baciti samo neko ko “dobro poznaje teren”, jer samo takvi znaju za rudnički put krozu šumu. Podsjeća da je kop u Jasenovim Potocima prije rata radio u sastavu “Rudnika boksita Jajce”.
– Znali su za taj put i oni koji su odmah nakon rata dolazili i rovili po ovom smeću, tražeći lijekove koji bi se mogli “utopiti” u privatnim apotekama po Srpskoj. Bilo je ovdje raznih lovaca na profit – kaže Brane Potočar, inače neformalni portparol sela Jasenovi Potoci, a po zanimanju mašinski tehničar, koji se godinama bavio muzikom.
U rudniku, kaže, nikad nije radio, ali je u Jasenovim Potocima rođen i odrastao, pa dobro zna svaki žbun i udolinu.
Njegova komšinica Mirjana Vidarić, Zagrepčanka koja se udala u Jasenove Potoke, u selu živi tek nekoliko posljednjih godina, ali kaže da je i njoj priča o bačenim lijekovima već odavno poznata, mada živi na drugom kraju ovog idiličnog sela.
– Samo mi nije jasno zašto se o tome do sada ćutalo, jer to je ozbiljan problem za sve, a pogotovo za nas koji ovde gajimo stoku – kaže ona.
Povratnici
Zbog deponija starih najmanje 23 godine, skandal je izbio prije 20-ak dana, kada je našem portalu jedan od mještana prijavio da se Jasenovim Potocima širi nesnosan smrad, koji potiče sa odavno otkrivenih deponija medicinskog otpada.
Smrad je vjerovatno podstaknut toplim vremenom i topljenjem snijega u ovom području na granici Republike Srpske i Federacije BiH, na pola puta između Mrkonjić Grada i Glamoča. Selo administrativno pripada Republici Srpskoj i opštini Mrkonjić Grad.
Mještani su pobjegli iz ovog sela krajem rata, kada su hrvatske snage zauzele teritoriju Mrkonjić Grada. Područje ove opštine, pa i Jasenovi Potoci, Dejtonskim sporazumom su pripali Republici Srpskoj.
Prvi povratnici su u Jasenove Potoke, pod zaštitom međunarodnih snaga, došli početkom 1996. godine. Ubrzo su otkrili deponije medicinskog otpada, o kojima se u široj javnosti nije znalo gotovo ništa, sve do nedavno kad je izbio skandal.
Rok upotrebe istekao 1993.
Republički farmamceutski inspektor je utvrdio da su na deponije u Jasenovim Potovcima bačene teblete, sirupi, šprice, praškovi i igle stranih proizvođača, te suspenzije i praškovi u plastičnoj ambalaži, koja se raspala, pa nije moguće ustanoviti čiji su to lijekovi i od čega se sastoje. Rokovi upotrebe, koji su bili vidljivi, istekli su od 1993. do 1997. godine.
– Kako u nije moguće utvrditi porijeklo otpada, niti ustanoviti ko ga je tu odložio, troškove uklanjanja snosi jedinica lokalne samouprave – kaže portparolka Inspektorata RS Dušanka Makivić.
Aleksić: Spasavanje života nije skupo!
Pojedini ekolozi vjeruju da nadležni sve ove godine problem Jasenovih Potoka guraju pod tepih, jer je uklanjanje takve deponije skup i komplikovan poduhvat. Međutim, Željko Aleksić, republički kordinator za upravljanje medicinskim otpadom, kaže da “spasavanje prirode, života i zdravlja ljudi ne može biti skupo, koliko god da košta”.
– Te deponije svakodnevno zagađuju i zemlju, a zagađenje je sve dublje. Dakle, uz zbrinjavanje farmaceutskog otpada, koje košta najmanje pet maraka po kilogramu, valja i procjeniti koliko zemljišta i na kojoj dubini treba takođe ukloniti, jer je zagađeno – objasnio je Aleksić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu