Dobitnika Nobelove nagrade za književnost odlikovala je škrtost na riječima.
Ta škrtost je u velikoj disporoporciji u odnosu na njegov život, koji je obilovao uzbuđenjima učestvovao je u Prvom i Drugom svjetskom ratu, grčko-turskom i Španskom građanskom ratu.
Upravo zato još jače odzvanjaju njegove rečenice:
- Čovjeku treba otprilike dvije godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči ćutati;
- Uvijek radi dok si trijezan ono što govoriš da ćeš uraditi dok si pijan. To će te naučiti da držiš jezik za zubima;
- Volim da slušam. Mnogo sam naučio jer sam pažljivo slušao. Većina ljudi nikad ne sluša;
- Ima ljudi koji čuju eho, pa pomisle da su sami proizveli originalni zvuk. Ima ljudi koji govore, govore i govore – sve dok najzad ne uspiju da nešto kažu;
- Sve naše riječi su od nehajne upotrebe izgubile oštrinu.
Kada je osjetio da mu zdravlje popušta i da su avanture davno prohujale, Hemingvej je izvršio samoubistvo lovačkom puškom. Kao i svojim djelima, još jednom je natjerao svijet da zanijemi, ovog puta od bola.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu