Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

“TATA, ČEKAJ ME” Šta se krije iza legendarne fotografije gdje je dječak otrčao je za ocem koji je krenuo u rat

Svijet
Autor:

Foto: Claude Dettloff / Wikipedia

Bilo je i boljih i poznatijih fotografija i prije i nakon što je američki fotograf Klaudi Derlof načinio snimak malog, plavog dječaka u trenutku kada se otrgao iz majčinih ruku i potrčao ka tek regrutovanom ocu koji je odlazio na front. Ipak, nijedna slika, ni prije ni kasnije, nije tako duboko i iskreno u jednom kadru pokazala toliko istine o porodičnim vezama, rastavljenosti i neizvjesnosti koju donosi rat.

– Tata, čekaj me! – povikao je petogodišnji Voren “Vajti” Bernard i potrčao ka stotinama vojnika koji su marširali ulicama Nju Vestminstera u Kanadi tog 1. oktobra 1940. odlazeći ka brodu koji će ih odvesti na front u Evropi. Ipak, dječak kao da nije primjećivao nikog osim jedne osobe – svog oca, kadeta Džeka Bernarda, piše Istorijski zabavnik.

Iskusni fotograf Klaudi Derlof podigao je svoj fotoaparat i zauvijek ovjekovečio ovaj trenutak. Slika nazvana baš tako – “Tata, čekaj me!”, sutradan je objavljena na naslovnoj strani “Vankuver dejli provinsa”, ali niko nije mogao ni da zamisli da će se uskoro naći i u novinama širom Sjeverne Amerike, da će stajati u svakoj učionici Britanske Kolumbije i postati jedna od najpoznatijih fotografija u istoriji Kanade.

Voren Bernard danas ima 84 godina i još uvijek se sjeća dana kada je nastala fotografija koja mu je promjenila život.

– Djeda je došao u svom starom Ševroletu, pokupio mamu i mene, i poveo nas da gledamo marš. Mislim da sam, u svojoj glavi, zaključio da će tata poslije toga jednostavno nestati – priča Voren i dodaje da se upravo zbog toga otrgao iz majčinih ruku i potrčao ka ocu.

Kadet Džek Bernard vidio je sina kako trči ka njemu i instinktivno je pružio ruku. Nakon ovog kratkog susreta, majka je uplakanog Vorena odvojila iz očevog zagrljaja i Džek je sa vojnicima odmarširao dalje, piše CBC njuz.

Tokom narednih godina, dok je Džek bio u Evropi, Voren i njegova majka Bernis proživeli su teška i neizvjesna vremena. Zbog slave koju je fotografija stekla, dječak je često učestvovao u patriotskim priredbama i prikupljanju pomoći za front.

– Obično bih se pojavljivao na kraju priredbe. Negdje bi istakli uveličanu fotografiju, a onda bi se na sceni pojavio ja i održao svoj “vratite mog tatu kući” govor: “Kada pogledate ovu sliku, molim vas sjetite se svih kanadskih dječaka i djevojčica koji žele, kao ja, da im se tate vrate kući” – i danas se sjeća teksta Voren.

Priča porodice Vernard imala je bar djelimično srećan kraj. Džek se iz Drugog svjetskog rata vratio 1945. godine živ, ali brak njega i Vorenove majke nije preživio razdvojenost. Par se na kraju razveo, a Voren je otišao da živi sa majkom.

– Ironično, “Tata, čekaj me!” bila je jedna od posljednjih fotografija moje porodice na okupu – zaključuje danas ostarjeli Voren Bernard.

Što se fotografije tiče, ona je posle Drugog svjetskog rata, dugo bila zaboravljena. Počela je da se ponovo pojavljuje na proslavama povodom Dana pobjede ’60-ih godina, piše Istorijski zabavnik

Nju Vestminster je 2014. godine na gradski trg postavio statuu nastalu po ugledu na fotografiju, a Kanada ju je objavila i kao poštansku marku, kao i na kovanici od 2 dolara. Voren Bernard je tako postao jedina živa osoba, pored kraljice, koja je u Kanadi dobila ovu čast.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO