Takođe, važno je napomenuti da su to osobine koje su prirodno usklađene s djetetom, poput radoznalosti, pa ako ih već ne možemo izgraditi u djetetu, barem ih nemojmo potisnuti.
Evo nekoliko savjeta kako roditelji mogu da podstaknu razvoj onih osobina koje će djetetu biti veliki oslonac u životu, piše dr Vesna Hercigonja Novković, dječji i adolescentski psihoterapeut.
Otpornost
Otpornost je ono što nam omogućava da se dignemo nakon pada, oporavimo nakon poraza. I djeca osjećaju stres, tjeskobu, strah, baš kao i odrasle osobe. Ali, za razliku od odraslih, ona još ne znaju da regulišu svoje emocije i one ih najčešće u potpunosti obuzmu i nametnu reakciju tijela „bori se ili bježi” ili „blokiraj se”. To je uobičajeni naziv za tjelesnu reakciju u susretu s prijetećom situacijom na koju se ili blokiramo ili pobjegnemo ili se pripremimo na borbu . To su ekstremne reakcije tijela i ako dijete nauči da reguliše emocije, prijeteću situaciju neće doživljavati toliko ugrožavajuće i preplavljujuće, nego će prema njoj moći da se postavi produktivnije i zdravije.
Ne možemo zaštiti dijete od svega, ono će i dalje doživljavati stresne situacije, ali možemo ga naučiti kako da razvije vještine koje će mu pomoći da ih prebrodi, kako da se s njima suoči i da iz njih raste. Možemo ih naučiti kako da razviju otpornost. Najvažnija stavka u razvijanju otpornosti kod djeteta je da i sami modeliramo otpornost.
Istraživanja pokazuju da je postojanje barem jednog čvrstog i stabilnog odnosa uslov za razvijanje otpornosti kod djeteta. Kad se dijete osjeća frustrirano, ljuto, preplašeno, tužno, okreće se osobi s kojom je čvrsto povezano, okreće se svojoj „sigurnoj bazi”. Ključno je da ta osoba komunicira s djetetom kako da se postavi prema prijetećoj situaciji, kako da izrazi svoje emocije, kako da se ponaša prema problemu koji mu donosi stres. Treba provesti minimalno deset do 15 minuta na dan u neometanom odnosu s djetetom, što će mu stvoriti sigurnost i ojačati ga da promisli o načinima suočavanja sa situacijom.
Uzmimo da dijete ima tešku situaciju u školi u kojoj se posvađalo s najboljim prijateljem, a kad dođe kući, roditelj još viče na njega: „Sam si kriv!” To dijete neće dobiti sigurno mjesto koje će ga osnažiti, a ni primjer roditelja koji se dobro nosi s vlastitim emocijama. S druge strane, roditelj koji sasluša dijete, koji ostane smiren u situaciji u kojoj je ono uznemireno, koji mu ponudi različite načine na koje može da riješi određenu situaciju, pokazuje otpornost vlastitim primjerom.
Naučiti dijete da prepoznaje i reguliše emocije
Ovo je zeznuta stavka, jer ni nas odrasle nisu učili kako da se nosimo s vlastitim emocijama i ponekad nam je i samima teško da smireno reagujemo u stresnim situacijama. Zaista, svi smo svjesni da mnoge odrasle osobe ne znaju da kontrolišu ni svoje emocije ni svoje ponašanje, pa je teško vjerovati da će takva osoba znati tome da nauči svoje dijete. Dobra vijest je da su djeca prirodno okrenuta stabilnosti i da će pronaći barem jednu osobu od koje mogu da nauče da vladaju svojim ponašanjem, a ta osoba ponekad nije roditelj nego stariji brat, sestra, baka, djed.
Djeci je potrebno objasniti da su emocije, koliko god bile intenzivne, vrlo prolazne i promjenljive. Ne treba se čvrsto uhvatiti ni za jednu emociju, a naročito ne za neugodnu. Kako to učiniti? Ako je vaše dijete ljuto i uzrujano, prva i najvažnija stvar je da mu tu emociju validirate. Šta to znači?
Validacija je psihoterapijski naziv za priznavanje i prihvatanje dječje emocije koja se na taj način normalizuje. Ljutom djetetu ću reći: „Vidim da si ljut! Imaš puno pravo da budeš ljut! I ja bih bila ljuta da stvari vidim na tvoj način.” To je nevjerovatno efikasan pristup u brzom smirivanju neprijatnih emocija. Obično možete trenutno da vidite kako se dio emocije izduva. Ali, većinom i mi odrasli na djetetovu ljutnju reagujemo ljutnjom ili odbacivanjem, pa kažemo nešto u stilu: “Nemaš ti zašto da se ljutiš!” ili “Nemaš pravo da se ljutiš!”, ali takav pristup će samo produbiti dječju ljutnju i frustraciju.
Nakon što ste djetetu normalizovali osjećanje ljutnje ili straha i ono se smiri, možete razgovarati o tome kako bi ta situacija mogla drugačije da se sagleda i kako bi mogla drugačije da se doživi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu