Pred sam kraj studiranja, umro mu je i otac, a Đorđije je prije dva dana uspio da ostvari svoj san diplomirao je
Želio je da bude socijalni radnik sa razlogom više nego očiglednim – kako bi mogao da pomaže drugima, posebno djeci bez roditelja.
Na pitanje kako se osjeća na tako veliki dan, rekao je da su mu osjećanja pomješana, te da je on, koji uvijek ima nešto da kaže, ostao bez riječi, piše portal Buka.
Preuzeti diplomu, kaže, a da uz tebe nisu oni koju su ti život dali – roditelji, teško je.
Kao dijete koje je rano ostalo bez majke, morao je ranije da odraste. Nažalost, pred kraj studiranja, preminuo mu je i otac.
– Na samom početku školovanja ostao sam bez jednog roditelja, a na samom kraju obrazovanja i drugog. U aprilu prošle godine iznenada mi je preminuo i otac u trenutku kada sam imao 11 ispita do kraja i završni. U novembru sam stekao akademsko zvanje diplomirani socijalni radnik. I da 10 života živim nikada ništa drugo ne bih upisao već socijalni rad. Veliku zahvalnost dugujem svojoj majci i svom ocu. Diplomu posvećujem majci jer me je ona, iako fizički nije bila sa mnom, iškolovala sa minimalnom porodičnom penzijom koja mi je bila osnovni i jedini izvor finansiranja za vrijeme studija. U mojoj diplomi na mjestu gdje piše ime roditelja, stoji ime majke u znak zahvalnosti i sjećanja – kaže ovaj mladić.
Ističe i da je svaki put do cilja težak, ali da je, uzimajući diplomu u svoje ruke, uzeo ono što pripada samo njemu i za što se lavovski borio.
– Osjetio sam svaki onaj položeni ispit i bol i nervozu u stomaku svako veče pred isti. 51. ispit položen je i za mene ne mogu da razmišljam koliko je to stranica knjiga, noći bez sna i litara kafe – navodi on.
Na pitanje koji su mu dalji planovi, kaže da ga je život naučio da ništa ne planira. Živi za ovo danas, jer sutra nikome nije sigurno.
– Želja mi je samo da budem zdrav, za sreću, ljubav i sve ostalo ću se ipak pobrinuti sam – ističe Đorđije.
Trenutno je na master studijama iz oblasti Menadžmenta u socijalnom sektoru, a od 1.februara ove godine zaposlen je u struci u svojstvu pripravnika socijalnog radnika.
– Kraj obrazovanja je samo formalni kraj jer se čovjek ipak obrazuje dok je živ. Obrazovanje tek počinje jer praksa je jedno, teorija drugo. Na kraju, veliku zahvalnost dugujem rodbini i sa tatine i mamine strane, svojim prijateljima i kolegama, svojoj ljepšoj polovini i Fakultetu na kome sam ostavio divne četiri godine studija. Za mene počinje nova epoha života od koga ću uzeti najbolje jer to zaslužujem. Na kraju posebno hvala Bogu na svemu što mi je dao, a posebno na onome što mi je uzeo. I tuga je lijepa ko je zna nositi, to je blagoslov od Boga da vjeruje u čovjeka da je može iznijeti. Uspjeh pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova – poručuje ovaj mladi čovjek.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu