Najveći dio svog prilično velike imovine, koju je stekao proizvodnjom eksploziva i iskorištavanjem naftnih izvora u Azerbajdžanu, Nobel je namijenio osnivanju udruženja za nagrađivanje najvećih svjetskih naučnika i književnih dostignuća te doprinosa “razumijevanju među narodima, miru i ukidanju naoružanja”.
Skandalozni testament
Cjelokupnom mojom preostalom unovčivom imovinom raspolagaću na sljedeći način: kapital, uložen u sigurne vrijednosne papire od strane mojih izvršilaca, činiće fond, čije će se kamate godišnje dodjeljivati kao nagrade onima koji su tokom prethodne godine, donijeli najveću korist čovječanstvu.
Kamate će se podijeliti na pet jednakih dijelova, koji će se podijeliti na sljedeći način: jedan dio osobi koja je napravila najvažnije otkriće ili izum u području fizike; jedan dio osobi koja će napraviti najvažnije hemijsko otkriće ili izum; jedan dio osobi koja će doći najvažnijeg otkrića u području medicine, dio osobi koja je na području književnosti stvorila najistaknutije djelo idealističke tendencije i jedan dio osobi koja je učinila najviše ili najbolje za bratstvo među narodima i ukidanje ili smanjenje naoružanja te formiranje i širenje mirovnih kongresa.
Nagrade za fiziku i hemiju dodjeljuje Švedska akademija nauka; za fiziološke ili medicinske radove Institut Caroline u Štokholmu; za književnost Akademija u Štokholmu, a za zagovornike mira komisija od pet osoba koje bira norveški Storting. Moja je izričita želja da se pri dodjeli nagrada ne vodi računa o nacionalnoj pripadnosti bilo koje vrste, tako da nagradu dobije najvrjedniji, bio on Skandinavac ili ne, ključni je dio testamenta Alfreda Nobela.
Život pun paradoksa
Kada je testament otvoren, izazvao je mnogo kontroverzi, porodica se bunila, a čak su i oni određeni da dodijele nagradu odbili to učiniti. Trebalo je nekoliko godina da se strasti smire, pa su prve nagrade bile dodijeljene 10. decembra 1901. godine, na petu godišnjicu Nobelove smrti, a na isti se datum dodjeljuju i danas.
Nobel je svoju eksplozivnu karijeru započeo proizvodnjom glicerol-trinitrata ili nitroglicerina. Godine 1863. izumio je praktični detonator koji je povećao sigurnost kod rukovanja ovim nestabilnim spojem. Kasnije je otkrio i da je nitroglicerin sigurniji (za rukovanje) ako se apsorbuje u infuzorijskoj zemlji. Taj novi spoj nazvao je dinamit i zaštitio ga patentom, 1867. u Velikoj Britaniji i 1868. u SAD-u. Godine 1875. proizveo je još učinkovitiji oblik dinamita, praskavu želatinu, a 1886. i eksploziv balistit.
U trenutku svoje smrti Nobel je imao više od 90 tvornica za proizvodnju eksploziva i streljiva. Izumitelj dinamita bio je međutim humanistički nastrojen i prilično velikodušan filantrop, što je često pokazivao i prije kontroverzne oporuke koju je sastavio u Parizu 27. studenoga 1895. i položio u banku u Štokholmu.
Njegova posljednja želja koja je sablaznila njegovu porodicu, ali i širu javnost, postala je najcjenjenije međunarodno priznanje za književnost, nauku i doprinos za “mir među narodima”, prenosi N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu