Kako kaže, ako je neko htio da pravi neku “tralala seriju” o nekom ubistvu i ubistvu kumova, onda je mogao ovakvu seriju da napravi. Ali ističe, ako je neko htio da napravi seriju o policijskoj akciji “Sablja” i Zoranu Đinđiću, ovaj pokušaj dobio bi jedva prelaznu ocjenu dva na jedan.
Kako kaže, seriju vidi onako kako piše na samom početku svake epizode, da nema nikakve veze s konkretnim ljudima i događajima ili ima vrlo malo činjenica koje su u vezi s policijskom akcijom “Sablja“.
– Ne možete ako koristite konkretne ljude, istorijske događaje, da se igrate s njima i da ih stavljate u pozicije koje su potpuno neistinite, u komunikaciju s ljudima koja se apsolutno nije desila, niti je mogla da se desi, kao što je, recimo, jutro kad Zoran ide u Banjaluku, pa se dešava šta se desilo, njega Beba Popović tada ubjeđuje u nešto… To je bio 20. februar, a Zoran je Bebi dao otkaz i istjerao ga iz svog kabineta početkom januara te godine i apsolutno nije mogao da uđe u zgradu Vlade, a kamoli njemu da nešto priča. I ima još takvih primjera u seriji. Recimo, u to vrijeme kad je Zoran šutnuo Bebu, tada je zahladio i komunikaciju s Čedom Jovanovićem, pošto su njih dvojica bili vrlo bliski. A davali su sebi za pravo da izigravaju nekoga ko može da u ime Srbije razgovara sa Zemuncima, sa ovima i onima… Jedan od njih dvojice se hvali u nekom momentu kako je prekinuo rat u beogradskom podzemlju… Tako da bolje da me uopšte nije bilo u toj seriji – naglašava Živković.
Iznio je utiske i o tome kako je on prikazan u seriji.
– To gdje se pojavljujem nema nikakve veze sa činjenicama. Recimo, posljednja scena u kojoj Montgomeri i ja nešto pričamo, a pored sjedi Beba Popović – to se nikada nije desilo, niti je moglo da se desi. Ili kada Šreder kaže Zoranu da je granica ЕU u granicama Austrougarske i da neće ići dalje, i to je apsolutno neistina – objašnjava on.
Nepravda
Živković ističe i da je učinjena velika nepravda prema ljudima koji su operativno vodili “Sablju”.
– Oni su zgurani u dva lika, koja glume dobri glumci, ali ne možete 50 ljudi koji su učestvovali, a barem jedno desetorica su važni, da ne pomenete. Ovdje sve vode dva policajca, i to tako što se jedan posvađa sa svojim tastom pa ubije drugog, koji mu je kum. Ništa slično se nije desilo nigdje u to vrijeme u policiji. Uvijek kad se govori o “Sablji” treba da se kaže – Mile Novaković, Bora Banjac, Sreten Lukić i barem još 10 imena koji su operativno 24 časa radili tih četrdesetak dana. A od političara u svemu tome je učestvovao tadašnji ministar unutrašnjih poslova i na trenutke ljudi poput ministra pravde, i Žarko Korać, koji je pisao izvještaj o stanju bezbjednosti, ali na dnevnom nivou jedini političari koji su se bavili time smo bili Dušan Mihajlović i ja, koji smo svaki dan imali informacije – kaže Živković i naglašava:
– Nikad nisam bio zadovoljan, a kamoli srećan što sam postao predsjednik vlade na takav način, to je strašno. Zoran i ja smo bili svakodnevno saborci i prijatelji 12 godina prije toga. Tako da serija posebno ima loš uticaj na mlade ljude, koji će misliti da se nešto stvarno desilo, a zapravo nije, kao recimo da je Zoran bio zbunjen, a da su kreatori politike Beba Popović i Čeda Jovanović, da je država propala i da su svi policajci katastrofa i slično.
Na pitanje šta bi on promijenio, kao i šta je to na šta bi stavio fokus, on navodi:
– Prije svega boljeg scenaristu. A na početku serije je moralo barem u polovini prve epizode da se predstavi ko je Zoran Đinđić, koji je nažalost glavni lik, od njegovih studentskih aktivnosti, pa završetak školovanja u Njemačkoj i ulazak u politiku, šta je sve uradio poslije 5. oktobra naredne dvije i po godine… A nažalost, nema ga ni u istoriji. I trebalo je recimo njegova sahrana da se prikaže, koja je bila jedan od najvećih događaja u modernoj srpskoj istoriji, a nisu je se ni dotakli.
“Da i ne pomisle…”
Komentarišući nedavni zahtjev Milorada Ulemeka Legije i Branka Berčeka za uslovni otpust, koji je Viši sud odbio, Živković naglašava da takvi ljudi nikad ne bi smjeli ponovo da vide slobodu, piše Kurir.
– Obojica su osuđeni na po preko sto godina. Puštati takve ljude je isto poruka narodu i mladima da neko može da razmišlja da može da ubije predsjednika države ili premijera i da izađe za dvadesetak godina. Ne, poruka populaciji treba da bude da i ne pomisle da tako nešto može da se desi – zaključio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu