Inspirisani ljubavnom pričom mladih antifašista, Envera Šiljka i Fride Laufer, gradske su vlasti došle na ideju da ovaj most bude mjesto gdje će zaljubljeni parovi zakačiti katanac, a ključ baciti u rijeku Jalu te tako zauvijek zabilježiti svoju ljubavnu priču, baš kao što je i Tuzlu obilježila priča Envera i Fride.
Narodni heroj Enver Šiljak rođen je 1919., a Frida Laufer 1920. Oboje su živjeli samo dvadeset dvije godine. On do 1941., a ona do 1942. godine. Bili su komunisti i istaknuti članovi ilegalnog antifašističkog pokreta Tuzle.
Zbog lošeg imovinskog stanja Enver je sa 19 godina iz Gradiške došao u Tuzlu, gdje se zaposlio kao službenik u Fabrici soli Tuzla, gdje je radila i Frida Laufer. Enver je bio student prava, profesionalni muzičar i šef SKOJ-a za sjeveroistočnu Bosnu. On i Frida postali su poznati tuzlanski zaljubljeni par, čiji su brak onemogućili okupacija i fašistički progon.
Od 4. jula 1941. godine njihova imena su, zajedno s imenima Ivana Markovića Irca, Pašage Mandžića, Cvijetina Mijatovića i drugih osvanula na potjernici koju je objavio fašistički režim.
Narodni heroj Enver Šiljak (Bosanska Gradiška, 15. avgust 1919 Tuzla, 5. septembar 1941), učesnik Narodnooslobodilačke…
Posted by TITOVA JUGOSLAVIJA on Tuesday, September 10, 2019
Rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta Tuzle, na osnovu odluke o ustanku, donijelo je 17. jula odluku o odlasku u okolicu Tuzle kako bi se formirale partizanske jedinice za oružanu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. Tom prilikom dogovoreno je da Frida Laufer ne ide u partizane, nego da nastavi s ilegalnim radom u Doboju, prenosi Avaz.
Enver Šiljak svoju je djevojku htio lično otpratiti do Doboja, krenuli su odmah iz Tuzle, noć proveli na Drežniku u skrovištu, gdje su u rano jutro 18. jula zarobljeni.
Njih dvoje, Rudolfa Vikića i Memu Suljetovića izdao je Ivica Zlović. Svi zajedno su saslušavani i mučeni u zatvoru Štok. Kako su odbili i posljednju ponudu da progovore, saopšte imena svojih saboraca i prežive, fašisti su Fridu, jer je bila Jevrejka, isti dan iz Tuzle odveli u logor u Krušćicu, pa u sabirni logor u Gospiću, a zatim u logor Lobograd kod Zagreba. U logoru je Frida rodila Enverovo dijete. Iz Lobograda je, zajedno s tek rođenim djetetom, deportirana u Jasenovac. Tu je s djetetom kojem nije mogla dati ni ime ubijena.
Frida je iz logora poslala dvije dopisnice. U posljednjoj je pitala sestru: „Da li znaš šta je sa mog mladića?“
Na popisu žrtava iz Jasenovca stoji i ime Fride Laufer, kćerke Jozefa, i njenog i Enverovog djeteta. U formularu je u rubrici prezime navedeno: Šiljak, u rubrici ime oca: Enver. U rubrici u koju se upisuje ime, zapisano je: dijete.
“Pucajte, izdajnici”
Prilikom sprovođenja u otvorenom automobilu kroz Tuzlu, Enver se digao na noge i otimajući se pjevao „Internacionalu“. Ustaški Prijeki sud zajedno s Rudolfom Vikićem i Memom Suljetovićem 5. septembra 1941. osudio je na smrt. Fašisti nisu čekali i ubili su ih istog dana.
Pred samo strijeljanje Enver je skinuo svoju košulju od šatorskog krila i dao je kočijašu koji je čekao tu da odveze njegovo mrtvo tijelo. Prilikom strijeljanja nije bio dobro pogođen i ostao je ranjen na nogama, uhvatio se za prsa i uzviknuo: „Što vam drhte ruke, fašistički psi, pucajte. Možete ubiti Envera Šiljka, ali Komunističku partiju nikada! Pucajte, izdajnici! I u vas će pucati moji drugovi, komunisti i skojevci!“
Tuzla je ostala šokirana brutalnošću ustaške vlasti koja je tri mladića istoga dana osudila, javno smaknula i odvezla na groblje u konjskoj zaprezi za odvoz smeća, samo zato što su bili protiv Hitlera.
Enver Šiljak poslije rata je proglašen narodnim herojem.
“Je l’ ti žao što se rastajemo…”
Dok su u lance vezanog Envera ustaše kroz hodnike zatvora vodile na strjeljanje, on je svojoj Fridi glasno pjevao pjesmu „Je l’ ti žao što se rastajemo“.
Istu pjesmu 2015. godine, u sjećanje na veliku i tragičnu ljubavnu priču iz 1941., otpjevao je Halid Bešlić te je za pjesmu snimljen i video-spot.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu