Ovim riječima počinje priču Ivana Mitrović iz Niša, jedna od 15 medicinskih sestara Javne predškolske ustanove “Pčelica”, koje od 17. aprila pomažu u njegovanju kovid pozitivnih korisnika Gerontološkog centra u Nišu, smještenih na liječenju u zgradi novog niškog Kliničkog centra, prenosi Blic.
Željni pažnje
Ivana u “Pčelici” radi kao trijažna sestra, ali budući da od proglašenja vanrednog stanja vrtići ne rade, sa koleginicama je upućena kao ispomoć u KC Niš, gdje su angažovane na poslovima njege i ishrane korisnika Gerontološkog centra.
Ljekari i bolničke medicinske sestre neprekidno bdiju nad pacijentima da bi dobili neophodnu zdravstvenu pomoć. Oni su zaduženi za medicinski dio, a mi smo tu da im pružimo negu, da porazgovaramo sa njima, umirimo ih, da im odgovorimo na svako pitanje koje imaju. Znate kako, stari ljudi su željni i razgovora i pažnje, to njima puno znači, tako da mislim da činimo pravu stvar za njih. Oni vole da pričaju o svojim porodicama, o djeci, unucima, vole da pričaju o sebi. Izuzetno nam je drago da ih saslušamo, mi smo tamo zbog njih – povjerava se Ivana.
Radnice niške predškolske ustanove, od najstarijih sugrađana dobile su i nadimak po kome su postale prepoznatljive.
– Zovu nas “pčelice”. Mi im pričamo gdje radimo, tako ih podstaknemo da pričaju o unucima, ako su išli u vrtiće. Jedna baka koja je bez jedne noge, kada nas vidi u hodniku doziva nas “pčelice, pčelice”. Veoma nam je drago kada nas tako zovu. Zovu nas i “ćerko”, od milošte. Uglavnom nas blagosiljaju, non-stop se zahvaljuju. Jedan čovjek koji je slijep i koga sam hranila, sve vrijeme je pričao: “Jao što je ukusno, jao što je ukusno…” To su neki posebni momenti kada nekome pomažete. Veoma je dobar potez što smo upućeni na ovo mjesto da im pomažemo. Mi smo svi u odelima, njima je to vjerovatno sve strašno. Ne znaju gdje su došli, nekako im se to brzo desilo. Ta pažnja koju im pružamo, pomoć i topla riječ, njima puno znači – kaže Ivana.
Dovoljno je “hvala”
Iako je posao veoma zahtjevan i naporan, sve se zaboravi nakon samo jednog “hvala”.
– Radimo 12 sati u smjeni. Prošle smo kompletnu obuku o korišćenju zaštitne opreme i kretanju u ovom prostoru. Četiri sata smo u zaštitnom odijelu, pa četiri pauziramo, pa smo opet četiri sata u odijelu. Kada izađemo, svi smo umorni od onog odijela, imamo po licu crvenilo od maske, to pomalo i boli, ali ništa nije važno.To je jedan poseban osjećaj, osećaj zadovoljstva, drago vam je što ste nekom pomogli. A tim ljudima to zaista znači puno jer se po njihovim licima vidi to zadovoljstvo. Kada vam neko od njih kaže hvala, sve se zaboravi. To je nevjerovatno – dodaje ona.
One vraćaju život u nečije živote…
Direktorka “Pčelice” Svetlana Mitić kaže da je 15 medicinskih sestara iz ove ustanove angažovano na pružanju njege starim pacijentima u kovid bolnici.
– One su heroine ovog grada. One imaju decu, imaju domove koji čekaju na njih, one imaju duše pune topline i srca velika kao sunce. U ovom trenutku, one svojim prisustvom vraćaju život u nečiji život. One znaju da je dovoljna topla reč, jedan nežan dodir ruke i nekoliko gutljaja vode, da vrate snagu i volju za životom tim vremešnim ljudima. Žive bile naše sestrice, naše neustrašive junakinje vremena u kojem živimo. Vi ste ponos “Pčelice”, ponos našeg grada – poručila je Mitićeva.
Ona kaže da u KC Niš već oko 20 dana rade i 43 spremačice iz “Pčelice” koje održavaju higijenu u hodnicima na klinikama gdje nema kovid bolesnika u KC Niš. Takođe, gradskom štabu su ustupljena četiri kombija sa po četiri vozača i servira koji odvoze hranu ugroženim penzionerima koju sprema Studentski centar Niš.
Želim da sinovima budem uzor
Ivana kaže da joj novo iskustvo mnogo znači i da joj je drago što joj je pružena mogućnost da da svoj doprinos u ovoj borbi.
– To je moj poziv, ja sam medicinsku školu završila u Nišu, smatram da je mjesto meni ovdje u ovakvim trenucima. Ne bi bilo dobro da sjedim kod kuće, želim da pomognem koliko mogu. Ne bih se dobro osjećala. I koleginice isto gledaju kao ja. Bićemo ukupno 10 dana. Kod kuće imam svoju porodicu, ali nijednog trenutka nemam strah da će bilo šta da se desi. Niti o tome razmišljam. Imam dva sina i treba da im budem uzor. To mi je neki cilj. Oni to već vide, nisu nijednom rekli “ali mama, ti možeš da se razboliš”. To mi je isto bitno – kaže Ivana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu