Ova učenica devetog razreda Osnovne škole “Branko Ćopić”, područnog odjeljenja u Štrpcima, ističe da je umjetnost za nju način života i komunikacije.
Ona je, ilustrujući pjesmu “Dažd” Tina Ujevića, pobijedila na ovogodišnjem likovnom konkursu o temi “Knjiga moj najbolji drug”, koji je organizovala Narodna biblioteka u Prnjavoru.
Za mene je slikanje odmor. Uvijek sam sa sobom nosila svesku u koju bih crtala tragove svojih misli i osjećanja. U početku sam crtala ljude koje poznajem, prirodu, životinje. Prvi put sam na papir stavila svoj doživljaj neke pjesme ili priče prošle godine nakon savjeta nastavnice Branke Šćepović. Ona mi je kupila hamer papir, tempere i kistove i dala mi ideju da viđenje književnog djela prenesem u formu slike – kaže Bojana.
Kao posebno drag umjetnički pravac izdvaja apstrakciju, iako inspiraciju pronalazi i u radovima mnogih poznatih umjetnika, ali i na internetu.
– Najdraži slikari su mi Vinsent Van Gog i Kacušika Hokusaj. Volim japansku kulturu i animacije, pa sam tako i otkrila Hokusaja i njegovu planetarno poznatu seriju drvoreza “Trideset i šest pogleda na planinu Fudži” iz čijeg me ciklusa najviše oduševljava “Veliki talas nad Kanagavom”. Na internetu pronalazim razne reprodukcije i tutorijale koji me inspirišu i uče novim tehnikama u slikarstvu – ističe Bojana, koja u slobodno vrijeme voli i da čita, a izbor se, osim redovne školske lektire, svodi uglavnom na avanturističke romane i misterije.
Ona kaže da se zahvaljujući računarima danas potrebne informacije mogu pronaći brže i jednostavnije, a u radu i izučavanju novih tehnika veliku podršku joj daju školski drugari, kao i nastavnice Branka Šćepović i Ranka Peulić koje je najviše savjetuju, preporučuju zanimljive knjige, poklanjaju alate za slikanje.
– Nikada neću zaboraviti kakvu su mi podršku uvijek davali. Ipak, moja najveća podrška su roditelji, brat i sestra koji razumiju da je umjetnost za mene način života i komunikacije – naglašava Bojana.
Nastavnica Branka Šćepović kaže da su Bojanine riječi, posebno u školskim pismenim zadacima, uvijek besprijekorno odabrane i ne nedostaje joj mašte, niti umijeća, ali da svoje intenzivne doživljaje radije slika kistom i bojama.
– Ona ne slika ono što vidi, već ono što osjeća. Svojim slikama Bojana daje mogućnost i ostalim drugarima da bolje razumiju poruku nekog književnog djela, ali i podsticaj da i sami čitaju između redova i razvijaju maštu – kaže Šćepovićeva.
Nastavnica Ranka Peulić kaže da Bojana svemu pristupa sa lakoćom, prihvata rad bez pravila, spremna je da eksperimentiše.
– Bojana je aktivni član likovne sekcije, voli da čita, osim umjetnosti interesuju je druge kulture, što se primijeti i u njenom radu. Kada je riječ o umjetnosti kod nje nema nevažnih stvari – pročitano, doživljeno vidi u slikama. To nisu samo ilustracije, to je mnogo više. Iskreno se nadam da će istrajati putem umjetnosti jer ima izuzetan talenat koji mnogi ne primijete kod djece u seoskim sredinama – kaže Peulićeva.
Bojanina majka Slađana otkriva da niko prije u njihovoj porodici nije pokazivao slikarski talenat, pa je za sve bilo veliko iznenađenje kada je nacrtala vjeran portret svoje prabake.
– Biće da smo za nju izabrali pravo ime jer boje našu Bojanu prate šta god da radi i gdje god da se nalazi – ističe Slađana. Nakon osnovne škole Bojanini planovi su i dalje u vezi sa umjetnošću, a želja joj je da upiše Tehnološku školu u Banjaluci, smjer grafički dizajn.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu