Sudbine

TRPI BOL 24 SATA DNEVNO Milici su jedno jutro otekle noge, a danas je prikovana za krevet i potrebna joj je naša pomoć

Prije tri godine život Milice Pavlović (30) iz Obrenovca u sekundi se promijenio. Odlazak na posao i druženje sa porodicom i prijateljima zamijenile su bolnice, ljekari, pregledi, krevet i pune šake lijekova. Kada bi njen dan mogao da se opiše u jednoj reči zvao bi se "bol", a lijeka ni na vidiku.

TRPI BOL 24 SATA DNEVNO Milici su jedno jutro otekle noge, a danas je prikovana za krevet i potrebna joj je naša pomoć
FOTO: MILICA PAVLOVIC / PRIVATNA ARHIVA

U junu 2019. godine radila sam u pekari i primijetila sam jedno jutro da su mi noge otečene. Mislila sam to je od stajanja, svaki dan po osam sati, pa prevozi, stajanje, mislila sam povući će se preko noći kada se odmorim. Međutim, odlučim da odem na posao i u jednom trenutku noge su mi se samo oduzele, pojavio se bol u donjem dijelu kičme, ni korak nisam mogla da se pomjerim. Došla je hitna pomoć, dali su mi lijekove protiv bolova i rekli da se javim kod kardiologa – započinje Milica, prenosi Blic.

Ljekar je Milici posavjetovao da ode na ispitivanja u Klinički centar Srbije, gdje je sljedećeg mjeseca dobila dijagnozu – limfni edemi na obe noge. Riječ je o hroničnom i neizlječivom stanju koje Milici uzrokuje nesnosne bolove i ograničava kretanje, zbog čega je danas prikovana za krevet.

Kako nesreća nikada ne ide sama, sa ovom novom dijagnozom pogoršali su se problemi koje je ova djevojka i ranije imala, ali sa kojima je uspjevala da se nosi – insulinska rezistencija, hipertenzija i celijakija, koja joj je već u određenoj mjeri oštetila tanko crijevo, jer nije otkrivena na vrijeme.

– Meni su edemima zahvaćene obje noge. To je poremećaj rada limfnih krvnih sudova, limfna tečnost prosto ne ide kuda bi trebalo, već se razliva po tkivima i mišićima. Lijek ne postoji, ali ono što može da ublaži otoke jesu limfne drenaže, koje su mi i prepisane. To mi smanjuje bolove i izbacujem vodu. Imam bolove 24 sata, bukvalno nijedan moj dan ne prođe bez bola, razlikuje se samo njegov intenzitet. Lijekovi ga donekle ublaže, ali nikada ne nestaje – priča nam ova djevojka.

Objašnjava i da je njoj konstatovan drugi stadijum limfnih edema i da bi već sljedeći stadijum značio otvaranje rana na nogama, ali najopasnije jeste što niko ne može da pretpostavi brzinu razvoja ovog stanja.

– U prvih par mjeseci mogla sam male relacije da prelazim, da idem kroz kuću i prošetam po dvorištu, o odlasku do prodavnice sam mogla samo da sanjam. Ja sam sada polupokretna, iz sobe mogu samo do kupatila, to je oko 5-6 metara. Do tamo ne mogu da odem samostalno, već uz pomoć štaka, hodalice ili uz majčinu i sestrinu pomoć. To je zbog deformiteta koji su nastali od otoka i zahvatili koljena. Ne osjećam se sigurno, plašim se da ne padnem, pa mi treba pomoć. Sjedim samo dok jedem, oko 15-20 minuta, to je maksimum koji mogu da izdržim – kaže nam Milica.

Osim nogu, ona ima problem i sa otocima stomaka, vrata, grudnog koša i prstiju, koji što su veći to joj stvaraju više bolova.

“Samo je čudo kako si preživjela”

– Od decembra prošle godine imam i probleme sa bubrezima, zbog ovog mog stanja. Ljekari to vode kao akutno nedovoljnu funkciju bubrega. Jaki lijekovi koje sam pila oštetili su bubrege, odnosno mokraćni kanali u njima su se “osušili”. Kad sam otišla kod ljekara i oni su se čudili kako sam preživjela, jer su u tom trenutku svi vitalni organi mogli da mi stradaju. “Imali ste sreću”, rekao mi je doktor – prisjeća se Milica.

FOTO: MILICA PAVLOVIC / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: MILICA PAVLOVIC / PRIVATNA ARHIVA

Nažalost, razlog za to jeste što je Milica morala da propusti odlazak na limfnu drenažu, jer nije imala novca.

– Moja sestra je podigla kredit za moje liječenje, išla sam na drenaže dok sam imala novca, poslije toga sam pokušavala lijekovima da kontrolišem, ali ne ide, organizam ih ne prihvata – kaže.

Invalidska penzija koju Milica prima iznosi 16.800 dinara, od čega samo za lijekove mora da izdvoji oko 13.000, a limfne drenaže koje bi joj olakšale i produžile život prepisane su joj tri puta nedjeljno i cijena svake od njih iznosi 1.350 dinara, što predstavlja i sumu zbog koje njen život visi o koncu. Osim toga, kako ne može da koristi noge, potrebno je izdvojiti i novac za prevoz do poliklinike, gdje bi pronašla koliku-toliku utehu.

Uprkos svemu tome, Milica je vedra i pozitivna osoba koja ne dozvoljava da njeno zdravstveno stanje i situacija u kojoj se nalazi pokvare raspoloženje. “Dobro se držim”, ponavlja više puta tokom razgovora, dok u pauzama iskazuje nadu da će se naći humani ljudi koji će joj olakšati sumornu svakodnevicu.

Ukoliko ste u mogućnosti da pomognete, to možete učiniti uplatom na sljedeći žiro račun u “Banci Intesa” na ime Milica Pavlović.

Dinarski: 160-6000001127189-96

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu