Raša je bio otac malog Relje i veliki ljubitelj fudbala koji je igrao rekreativno čitav život.
On je bitku sa zloćudnim tumorom izgubio 8. januara.
Zbog ove zloćudne bolesti Raša je dva puta operisan, nakon kojih je morao na terapije na svakih 15 dana.
Radoje je rođen u Krtinskoj, u jednom malom mjestu pored Obrenovca. Odrastao je u porodičnoj kući, sa ocem, majkom i mlađom sestrom.
– Porodica me je naučila da budem pošten, vrijedan i uporan. U kući punoj ljubavi proveo sam srećno djetinjstvo, radeći na imanju sa ocem. Osnovnu i srednju školu završio sam u Obrenovcu, a prvu ljubav osjetio sam prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – fudbalu, i rešio sam da ću ga čitav život igrati – pričao je Raša.
Počeo je kao klinac u Radničkom iz Obrenovca, a kasnije je branio boje i današnjeg srpskoligaša Iskre, Budućnosti, OFK Zabrežja, FK Rvata i mnogih drugih klubova gdje su drugarstvo i entuzijazam bili glavna snaga i motor koji su pokretali ekipu- piše Telegraf.
Oženio se 2012. godine sa Jelenom koja mu je, kaže, ispunila život i bila glavna podrška za sve u životu. Kaže da mu se život nije mnogo promijenio.
– Nastavio sam da igram fudbal i radim u JKP Vodovod. Kod kuće me je čekala supruga, a na terenu drugari. Zahvaljivao sam Bogu za život koji imam, i svakim novim danom težio sam ka sportskom uspjehu i proširenju svoje porodice. Moje nevolje počele su kada sam zadobio tešku povredu Ahilove tetive. Ni tada nisam klonuo duhom, jer podrška od meni dragih ljudi nije izostala. Dugo je trajao oporavak, a ono što sam saznao nakon skidanja gipsa, promijenilo je moj život.
Mladež koji je imao na listu noge, promijenio je oblik, a konstatacije doktora najavile su svakako najbitniju utakmicu u njegovom životu.
Dva mjeseca nakon tog saznanja, doživio je i najljepši dan u životu. Supruga mu je podarila nešto najvrijednije – sina Relju koji je kruna njihove ljubavi.
– Rođenjem sina shvatio sam da život ne smije da stane i da me, odnosno nas još mnogo toga lijepog čeka. Zato sam riješen da se borim. Nedavno sam saznao da lijek postoji. Cifra koja mi je potrebna za terapije mnogo je viša od one koju zarađujem i koju je uopšte moguće u Srbiji zaraditi. U životu sam stekao mnoge prijatelje, koji su odlučili da stanu uz mene i ovoga puta, ali svjesni smo da će nam ovoga puta pomoć biti potrebna sa svih strana.
– Nikada u životu se nisam ni za šta žalio, i tražio pomoć ali ovoga puta moram, jer želim, jer imam za koga, jer mnogo toga još imam da ostvarim. Želim da svog sina upravo ja naučim prvim fudbalskim koracima, da ga baš ja prvog dana odvedem u školu, da mu ja pomognem oko prvog domaćeg zadatka i baš ja ga sačekam prvi put kada se kasno vrati iz grada.
– Uvijek sam igrao za tim, pa i ovoga puta je tako. Borim se za tim koji činimo moja supruga, moj sin i ja. Ljubav i sloga je ono što nas čini najjačim, ali u ovoj utakmici trebaće nam dodatni vjetar u leđa. Trebaće nam pomoć svih vas, trebaće nam još igrača, jer protiv ovako surovog protivnika nikada nisam igrao, i nikada ishod meča nije bio ovako bitan – govorio je Raša u svom apelu da mu se pomogne u sakupljanju novca za vježbe kako bi mogao svog sina u školu da vodi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu