Iako je posebna po tome što njene pjesme uglavnom nemaju naslov, neke od njih ipak imaju ime, a to su Iseljenje, Pakovanje, Ako umrem, Ne očekuj.
Svoju prvu pjesmu, napisala je, kaže, nesvjesno i to upravo na društvenim mrežama.
Prvu pjesmu sam napisala iz dijelova, po strofama sadržanim u tvitovima. U tom trenutku nisam ni bila svjesna da je to pjesma. Prosto mi je naišla inspiracija. Tek kasnije sam se, kad sam otvorila stranicu na Fejsbuku radi objavljivanja proznih tekstova, sjetila da imam pjesmu u tvitovima. Mislim da je to baš onako moja pjesma. Nekako me opisuje i živim je – prisjeća se Milosava svoje prve pjesme i dodaje da su ostale nastale zbog prolaznih emotivnih stanja.
Milosava je pravnik koji svoje emocije pretvara u stihove, tema koja ju pokreće je ljubav, ali prvu zbirku još nije izdala. Često nastupa na književnim večerima u kojima uživa.
– Književne večeri su jako lijepe. Tu možete da vidite kako vaše pisanje utiče na publiku, koliko drži pažnju i kako publika reaguje. Što se kaže, vidite da li pogađate žicu. Na večerima na kojima sam bila, publika se sastoji od mladih umjetnika i najčešće njihovih prijatelja koji su došli da ih čuju. Nađe se tu poneki gost koji ne zna nikoga od nas što se predstavljamo – kaže ona i dodaje da joj prija aplauz, posebno od ljudi koji se poput nje bave pisanjem. Već i sama zna da prepozna da li je aplauz bio kolegijalan ili stvarno aplauz oduševljena.
https://www.instagram.com/p/BVF7Y59Fesa/?utm_source=ig_share_sheet&igshid=s8i01ba5vg7q
– Moje pjesme su ljubavne, sentimentalne i najčešće kod čitaoca, čini mi se, proizvedu tužna osjećanja. Tuga je sasvim ok. Patetika je prihvatljiva. Negdje sam pročitala da je bolje biti i patetičan nego hladan i tup. Voljela bih da svojim pisanjem dotaknem nekoga. Ako je tužan, da mu pomognem da tu tugu isprazni – kaže ona.
Dodaje da bi voljela da se nakon njenih pesama ljudi zapitaju o životu, te da dočeka da njen rad dobije korice.
– Naravno, maštam o tome da izdam knjigu u prozi ili zbirku pjesama. To bi mi bilo ostvarenje sna. Ali, ako se ne desi i to je u redu. Ne bih voljela da se isforsiram, objavim knjigu i ne budem zadovoljna – objašnjava Pušara.
Svjesna doba u kome živi, kaže da se umjetnošču ne trebaju baviti oni koji žele da zarade.
– Ne treba na umjetnost gledati populistički. Umjetnost nije roba koja se plasira na tržište, ili bar ne bi trebalo da bude. Ako pišete da biste imali zaradu od toga jer jednostavno dobro baratate rečenicama, a ne da biste namirili svoj duh, bolje je da radite nešto drugo – zaključuje ona.
Trudim se
Trudim se da budem Stone Lady,
Ali sam, izgleda,
Napravljena
od nekog poroznog krečnjaka
što ga prva kiša spere
u rijeku, pa je zamuti.
Negdje će voda
Napraviti lijep talog
Uz tropsku plažu,
Od mojih slabosti,
Po kome će djeca bezbrižno gazati
I praviti dvorce.
Ne rušite dječije dvorce
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu