Društveni nemiri već su počeli da esklairaju širom svijeta prije nego što je SARS-CoV-2 počeo da obilazi planetu. Prema jednom istraživanju, od 2017. godine bilo je više od 100 masovnih antirežimskih protesta, od nemira u bogatoj zemlji poput Francuske, preko demantracija širom Južne Amerike do mini Arapskog proljeća prošlog ljeta i jeseni, prenosi Blic.
Od tih ustanaka oko 20 je uspelo da sruši lidere, neke od njih su brutalno ugušeni od strane vlasti, ali su tenzije u najvećem broju slučajeva ostale da lebde u vazduhu i čekaju sledeću priliku za eskalciju.
Prvi neposredni efekat korona virusa je smirivanje nemira, jer su demokratske i autoritarne vlade smjestile svoje stanovništvo u karantine, koji sprečavaju ljude da izađu na ulice ili da se okupe u velikom broju. Ali, iza vrata izolovanih domaćinstava, u zatvorima, gdje god su ljudi bili gladni, bolesni i zabrinuti još prije pandemije zabrinutost i nezadovoljstvo samo rastu. Na ovaj ili onaj način, taj pritisak će dostići tačku pucanja.
Korona virus je na taj način pod lupu stavio nejednakosti između i unutar zemalja. U Americi se bogata elita izolovala na imanjima u Hemptonu ili luksuznim jahtama, odakle rade u svojim “kućnim kancelarijama”. Ogromna većina Amerikanaca nema tu mogućnost, piše Blumberg.
India's poor struggle amid coronavirus lockdown in pictures https://t.co/W6sAkH4Uml pic.twitter.com/ncAsLqIWIU
— Al Jazeera English (@AJEnglish) April 11, 2020
Zapravo, što manje novca zarađujete, manja je vjerovatnoća da ćete moći da radite na daljinu. Ako nemaju ušteđevinu i zdravstveno osiguranje, pripadnici radničke klase moraju da odlaze na posao, ako imaju sreće da ih još nisu izgubili, samo da bi sastavili kraj sa krajem. Tako rizikuju da se zaraze i donesu virus u kuću članovima svojih porodica, koji poput siromašnih ljudi bilo gdje na svijetu, imaju manje šanse da se testiraju i izliječe. Zato se korona virus najbrže probija kroz skučene i siromašne četvrti i, iznad svega, neproporcionalno ubija Afromaeriknace u SAD.
Čak i u zemljama bez duge istorije rasne segregacije, virus više preferira neke poštanske brojeve od drugih. To je zato što se mješavina raznih faktora od svakom susjedstvu daje sopstvenu sociološko-epidemiološku ličnu kartu- od prosječnih prihoda i obrazovanja do veličine stana i gustine naseljenosti, od prehrambenih navika do obrazaca zlostavljanja u porodici. Na primjer, u evrozoni, domaćinstva sa visokim prihodima imaju skoro duplo veći životni prostor od onih siromašnijih – 72 kvadratna metra u odnosu na svega 38.
Razlike među nacijama su još veće. Za one koji žive u divljim naseljima u Indiji ili Južnoafričkoj Republici, ne postoji takva stvar kao što je “socijalna distancija”, jer cijela porodica spava u jednoj sobi. Ne postoji diskusija o tome da li da nosite maske jer ih nema. Češće pranje ruku je dobar savjet, osim kada nema tekuće vode.
"How are we going to isolate a person who tests positive, knowing that there are families of five or six people living in a three-room house?" https://t.co/IK2NHbhKDf
— Al Jazeera English (@AJEnglish) April 11, 2020
Međunarodna organizacija rada upozorila je da će korona uništiti 195 miliona radnih mjesta širom svijeta i drastično smanjiti prihod za dodatnih 1,25 milijardi ljudi. Većina njih je već bila siromašna. Kako patnja nikada ne ide sama, u takvim situacijama češće se javlja alkoholizam, zavisnost od droga, porodično nasilje i zlostavljanje djece, ostavljajući čitavu populaciju pod traumom, možda trajnom.
U ovom kontekstu, naivno bi bilo pomisliti da će nakon kraja krize pojedine zemlje ili svijet sam nastaviti gdje su stali. Bijes i ogorčenje će naći nova mjesta za izbijanje. U rane protestante spadaju milioni Brazilaca koji već sada bacaju lonce sa svojih prozora kako bi izrazili nezadovoljstvo vladom, ili libanski zatvorenici koji izazivaju nerede u prenatrpanim zatvorima.
Pandemije zahtijeva da razmislimo više, ali i pragmatično, o osnovnim problemima sa kojima se suočavamo, uključujući nejednakost. To je poziv za buđenje svima koji se nadaju ne samo da korona virus neće preživjeti, već da neće preživjeti u svijetu u kojem vrijedi živjeti, zaključuje Blumberg.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu