Šljukić i Drašković uhapšeni su prije dva dana i osumnjičeni da su upali u kuću i napali dvije žene koje su zatekli unutra. Prema saopštenju MUP-a, oni su najprije djevojku oborili na pod i vezali selotejp trakom, nakon čega je jedan od osumnjičenih vlasnicu kuće, koja je u tom trenutku izašla iz sobe fizički odgurao u sobu i oborio na krevet.
Policija je saopštila da su lopovi iz kuće ove dvije žene oteli torbu sa 20.000 dinara, 105 evra, mobilni telefon i dokumenta, nakon čega su pobjegli. Viši sud u Beogradu je Draškoviću odredio pritvor do 30 dana, dok je Šljukić prošao sa mjerom zabrane napuštanja boravišta.
Ovaj slučaj digao je veliku prašinu u ovdašnjoj javnosti jer je Andrija Šljukić sin nekadašnjeg šefa voždovačkog klana Sredoja Šljukića, a ujedno i nagrađivani sportista koji je predstavljao našu zemlju veslajući na Olimpijskim igrama u Riju. On je ranije za medije isticao da se ponosi svojim ocem, iako je bio poznat u beogradskom podzemlju.
Ko je Sredoje Šljukić Šljuka?
Beogradski kriminalac ili kako su ga pojedini nazivali beogradski biznismen – bio je jedan od “žestokih momaka” čiji se uticaj devedesetih godina osjećao na beogradskom asfaltu. Premda su ga mnogi smatrali šefom “zvezdarskog klana”, Šljuka nikada nije bio iza rešetaka, čime se i sam hvalio i to koristio kao odbranu svaki put kada bi neko uperio prst ka njemu.
Ubijen je septembra 2002. godine, kada je Andrija imao tek sedam godina. Njegov automobil u kom je bio sa bratom od strica Zoranom i tjelohraniteljem Veliborom Ćirićem su na auto-putu, u visini Sava centra, presreli (ispostaviće se kasnije) Sretko Kalinić i Milan Luković, pripadnici zemunskog klana.
Iako postoji više različitih interpretacija detalja njegove likvidacije, sigurno je da je na Šljuku pucano iz automatskog oružja i da je ispaljeno oko 50 hitaca.
Protiv Šljukića je podnošeno više krivičnih prijava, ali nikada nije ležao u zatvoru. Pričalo se da iza njega stoje “službe”, politički funkcioner na visokoj pozici, ali i da svoje poslove obavlja samostalno.
Više puta je i pucano na njega – u kafiću u SC “Olimp”, prilikom čega je poginula i Tatjana Nikolić, nevina žrtva koja se slučajno zadesila u istom lokalu, a nekoliko puta je na njegove automobile i lokale pucano i takozvanom “zoljom”.
Ipak, Šljukić je uspio da svaki put izbjegne smrt, sve do 2002. godine.
Šljuka nikada nije išao bez obezbjeđenja. Jedan od njegovih tjelohranitelja, Veljko Radovanović je ubijen, a drugi ranjen 2001. godine u pucnjavi kod restorana “Tabor” na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Ulice gospodara Vučića. Oni su navodno tada bili sa još petoricom prijatelja u Šljukinom obezbjeđenju kada je Zoran Bošković iz Bijelog Polja, koji je tada imao 41 godinu, na njih ispalio šest hitaca iz automatskog oružja i pobjegao niz Bulevar revolucije.
Prema saopštenju policije, pucnjavi je prethodila svađa i tuča između Šljukića i Boškovića, koji nije nikada uhapšen i za kojim je bila raspisana poternica.
Iako se govorilo da je Šljuka bio jedan od najvećih reketaša i otimača u Beogradu, iza zatvorskih rešetaka boravio je samo dva puta. I oba puta vrlo kratko.
Prvi put je zatvoren 1988. godine zbog toga što je tadašnjeg šefa svog “zvezdarskog klana” Kačara kratežom upucao u noge. Njih dvojica su otišli u Bulevar kralja Aleksandra da pokupe “pazar” u radnjama koje su reketirali. Zbog neke sitne čarke, Šljuka je potegao “kratež”, koji je krio ispod jakne (a koji je nosio radi “ubjeđivanja” neposlušnh vlasnika radnji), i otpozadi pucao Kačaru u noge. Zbog toga mu je amputirana jedna noga do koljena, posle čega je Kačar ostao težak invalid, i ljuti protivnik Sredoja Šljukića.
U CZ-u je Šljuka, zbog ovog djela, proveo nepunih mjesec dana. Većina njegovih tadašnjih sobnih kolega bila je iznenađena njegovom galantnošću u kupovanju svakojakih namirnica u zatvorskoj kantini.
Iza rešetaka CZ-a se po drugi put našao 1993. godine, ovoga puta zbog reketiranja i otimanja automobila. Ni ovog puta nije ostao u pritvoru duže od mjesec dana.
Oni koji prate krimi priče iz 90-ih i “zemunski klan”, znaju za čuveni “audi smrti”, koji je bio “potpis” za ubistva koja je vršila ova opasna grupa, piše Telegraf. U televizijskim izvještajima iz tog perioda se navodi da je iz ovog automobila i pokušan i atentat na premijera Zorana Đinđića na autoputu, koji nije uspio. No, brojna ubistva prije toga su im uspjela.
Upravo Šljuka, vođa “zvezdarskog klana”, ubijen je iz ovakvog automobila. Samo 10 dana kasnije, na isti način, iz istog automobila, ubijen je i Jovan Guzijan zvani Cuner, koji je bio Šljukićev vjenčani kum. Presreli su ga u Zemunu, na auto-putu, i zasuli hicima iz audija u pokretu. Koristili su kalašnjikov.
Zanimljivo je da je prilikom jednog razgovora sa novinarima njegov sin Andrija izjavio da je svjestan činjenice da ga mnogi gledaju kroz prizmu oca, ali da on nije krenuo njegovim stopama.
– Svjestan sam da me mnogi doživljavaju kroz očevu prizmu, ali se ne opterećujem time. Svako može da priča šta god želi, nemam problema sa tim. Mogu samo da kažem da sam imao najboljeg oca na svijetu – izjavio je svojevremeno Šljukić.
Ipak, nekoliko godina kasnije, Šljukić mlađi je, kako se sumnja, sa saučesnikom upao dvema ženama u kuću i od njih ukrao nešto manje od 400 evra i to uz fizički napad na dvije žene.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu