Društvo

UČITELJ ĐACIMA ČISTI SMETOVE Zbog njegove dobrote škola nije prazna ni po NAJVEĆEM SNIJEGU

Neće Radoman Petrić još skidati vozu sa svog traktora. Bez nje, ako opet udari snijeg, morao bi do posla da korača kilometrima kroz smetove do koljena. Ne samo on nego i njegovi đaci. Njemu je zbog njih bitno da makadamski put bude prohodan, da se oni ne muče pješice kroz planinu i šumu.

UČITELJ ĐACIMA ČISTI SMETOVE Zbog njegove dobrote škola nije prazna ni po NAJVEĆEM SNIJEGU
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Tek je prevrtljivi mart. Ovdje na Jabuci zime su duge i nezgodne. Staračka i sve manje naseljena sela, tu u brdima iznad Prijepolja prema Pljevljima, juče su osvanula pod 30 centimetara snijega. A nastavilo je da pada i preko dana. Možda i jutros, kao što često zna da bude, čišćenje puta Jabuka Babine nije bilo u priroritetu prijepoljskih komunalaca, pa je Baković, lokalni učitelj, morao da pročisti sam.

U učionici seoske škole, izdvojenog odjeljenja OŠ “Mihailo Baković” iz Seljašnice, osmoro je Radomanovih đaka. Njih sedmoro pohađaju niže razrede, a jedan je predškolac. Troje na nastavu dolaze iz istog pravca kao i učitelj, onim pravcem koji on čisti.

– Nerijetko ovdje snijegovi zametu puteve koje nadležne službe veoma loše održavaju, zbog čega roditelji ne mogu da dovezu djecu u školu. Evo, zadnji snijeg opštinari se nisu sjetili da očiste. Kad nema ko drugi – moram ja. I zbog sebe da bih sutra, prekosutra mogao automobilom doći do škole, ali zbog svojih đaka i drugih ljudi koji koriste put – veli Radoman Petrić (55).

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Kad napada snježina, a zna da bude i po metar visoka, učitelj ranim jutrom, obučen u radničko odijelo, traktorom kreće na posao. Do tamo ima pet-šest kilometara. Traktor vuče voza i zgrće snijeg sa seoskog druma kojim će kasnije proći njegovi đaci. U školi ga dočeka domar Gojko Matović, koji je do tada već naložio vatru i lopatom napravio prtinu kroz školsko dvorište. Prije nego što dođu djeca, Radoman se presvuče i uljudno ih i očinski dočeka.

Ove zime, kaže, nije bilo snijega kao što zna da bude, pa je i manje pokretao traktor sa vozom. S tim što je na Jabuci “manje snijega” uporedna kategorija sa nekim pitomijim krajevima. Nije ni bilo hladno kao što umije da bude – ispod 26 u minusu temperatura se nije spuštala.

Puteve iz udaljenijih zaselaka koji nisu na njegovom pravcu, a kojim na nastavu dolazi petoro učenika nema ko da čisti.

– Jutros njih troje nije došlo. Zabrinuo sam se, kako da nisam, kada sam vidio da ih nema u učionicama. Kad ne održavaju ovaj glavni put kroz selo, kako će onda one sporedne. Prošlo mi je kroz glavu da su moji đaci morali pješice kroz snijeg i šume u kojima ima vukova i divljih svinja, uplašio sam se da im se nešto nije dogodilo. Poslije mi javiše njihovi roditelji da su mi đaci prehlađeni – priča učitelj sa Jabuke.

Prošle godine kad je posredstvom Mjesne zajednice Jabuka dijeljena nafta stanovništu koje čisti puteve, Radoman nije uzeo ni kap. Iz revolta.

– Meni koji moram da uvijek kad snijeg padne očistim dva kilometra, plus ona tri-četiri do škole koje dobrovoljno čistim zbog sebe, đaka, staraca, nudili su 20 litara, a čovjeku koji održava 200 metara drugog puta 35 litara. E, zato nisam htio da im uzmem ništa – prenosi Baković.

Đaci u školi na Jabuci imaju topli obrok i čaj. Sve im to lijepo spremi kuvarica Jelena Brašanac, koja mijenja koleginicu na porodiljskom bolovanju. Ali slavine u školskoj zgradi su suve.

– Neki ljudi su se na divlje priključili na seoski vodovod, pa je školski rezervoar presušio. Škola kupuje djeci flaširanu vodu za piće, a za tehničku se snalazimo. Dotjerujemo je u cisternama, nekad to urade roditelji đaka, nekad domar Gojko i ja – kaže učitelj, piše Blic.

Voli svoje đake. Zna svakog od njih u dušu. Hvali ih, dobra su to, vaspitana i vrijedna djeca. I zauzeta poslovima na imanju zbog čega im toleriše nenaučeno gradivo ili nenapisan domaći zadatak.

Petrić je i sam bio đak škole u kojoj radi. Sjeća se da je tada svaki razred imao po 20 učenika, jedno puno odjeljenje. Kad se zaposlio kao učitelj, dočekalo ga je 36 dječaka i djevojčica.

Zamire Jabuka. Narod odlazi u gradove, traži sreću u Prijepolju i Beogradu, samo što dalje od zabiti u koje i mašine za čišćenje snijega rijetko zalaze. Od Radomanovih sedmoro osnovaca, četvoro su četvrtaci i oni će od naredne jeseni autobusom putovati u osmoljetku u Seljašnici. A nijedno drugo dijete neće sjesti u školske klupe. Još dvoje ih je u selu koji još nisu stasali za školu, ali pitanje je da li će se do tada odseliti.

– Ode omladina trbuhom za kruhom. Ostaše samo staračka domaćinstva. Ne piše se dobro ni selu ni školi – žali se Radoman Petrić. Škola na Jabuci će raditi dok bude đaka. A poslije… Neće učitelj imati zbog koga da čisti put.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu