Danas, to se zove grafit. I sve češća je pojava u cijeloj Srpskoj.
U Banjaluci je nedavno i osvanuo užasan grafit koji je nosio poruku “Smrt studentima došljacima”. Nakon njega, građani su se aktivirali kako bi ga prekrečili.
Jedan od njih je i akademik Milivoje Unković koji za Srpskainfo kaže da planetarni kulturološki prostor decenijama se zagađuje, daleko više od eko sistema, samim tim problemi su daleko složeniji od bizarnih grafita i njihovih sadržaja.
– Kada su u pitanju prostorno manji i neartikulisani kulturni prostori, ta deformacija je dominantna, svojim estetskim i sadržajnim primitivističkim konceptom, svesno ili ne, ispunjava globalistički Sorošov zadatak čiji je osnovni cilj urušavanje svega smislenog gdje logika gubi svoje suštinsko značenje a kulturni prostor pretvoriti u “Hirošimu i Nagasaki” – rekao je Unković.
Priča da pristanak da “prekreči” taj dio fasade, tiho bez senzacionalističkog “kontra performans” samo je čin običnog građanina da ukloni nešto čega se stidi svaki normalan čovjek i ništa više.
Novinarka Mirjana Kusmuk koja je i pokrenula akciju krečenja spornog grafita za Srpskainfo smatra da su problem oni mladi ljudi koji imaju potrebu da nekom upute takvu poruku, ali i svi mi koji ne bi smjeli da prestanemo da im govorimo da to nije u redu, da je sramotno, da je nemoralno, neljudski i da su neke druge vrijednosti i neke druge poruke ono sto ih čini dobrim i cenjenim ljudima.
– U tom procesu koji je trebao početi juče najveća odgovornost je na roditeljima, pa na obrazovnom sistemu, a potom na medijima. Znate, mi smo generacija odrasla na Poletarcu i Nevenu i tamo smo naučili da su četiri najljepše riječi hvala, molim, izvini, izvoli…. oni odrastaju na agresivnim igricama i filmovima, na zadrugama i silikonima. Zato je važna uloga medija, psihologa, obrazovnog sistema…..koji bi u jednoj simbiozi morali da vrate sramotu u naše živote, jer sramota je važna. I da afirmišu one vrijednosti kojima kao društvo dobrih i solidarnih ljudi treba da težimo – ističe Kusmuk.
Izgradnja urbanog prostora je od suštinske važnosti za identitet mladih, jer ona određuje sistem vrijednosti.
Nebojša Macanović koji je ujedno i predsjednik Centra modernih znanja i profesor na FPN u Banjaluci smatra da grafiti adekvatno reprezentuju takav urbani identitet.
– Kao dio urbanog identiteta, grafiti mogu biti eksteritorijalni, globalni, transgresivni i heterotopni. Grafiti najčešće predstavljaju izraz revolta prema vlasti, nekom događaju, postupku ili nametanju političkih stavova i zakona koji nisu u skladu s njihovim pogledima. S jedne strane grafiti mogu biti shvaćeni kao izraz živahnog urbanog uličnog života i kulture, kao važna praksa u stvaranju subkulturnog i omladinskog identiteta, kao urbana dekoracija i skvoterska umjetnost na ulicama, kao reprezentacija mladosti, urbanosti i kreativnosti – kaže Macanović za Srpskainfo.
S druge strane, dodaje, oni mogu biti smatrani vandalizmom, antisocijalnim devijantnim ponašanjem, simbolom raspada i propadanja zajednice, simptomom gradske vreve, nedostatka smjera, discipline i devijantnosti kod mladih.
Često postavljamo pitanje kako i šta uraditi da bi spriječili postavljanje na fasadama zgrada grafite koje su vulgarni, uvredljivi i često sa patološki nastrojenim izrazima i porukama.
Nažalost u BiH grafiti su još uvijek “tabu” tema o kojoj se jako malo govori. Nekada su bili sredstvo za pokazivanje političkih poruka drugoj strani, a danas se za to koriste društvene mreže i digitalni mediji. Poremećen sistem vrijednosti koji je vidljiv na svakom koraku u našem anomičnom društvu svoje stanje reflektuje često i na mlade i poruke koje postavljaju u vidu grafita – rekao je Macanović.
Kada disfunkcionalnost društva i vječna tranzicija kroz koju prolazimo bude iza nas, Macanović je mišljenja da će nestati i ovi uvredljivi grafiti ili će ih biti znatno manje.
– Vaspitanje i edukacije o ovom problemu mladih ljudi je najefikasnije sprovoditi kroz porodicu, škole, sportske i druge vaspitno-obrazovne ustanove. Treba upoznati djecu šta je svrha grafita, njihove pozitivne i negativne strane. Nažalost jako se malo govori o posljedicama koje grafiti mogu proizvesti. Često pored istih prolazimo kao da se uvijek radi o nekom drugom i nečem nevažnom. Ipak, ako želimo ljepše grafite i ljubavne poruke koje su bile na svakoj fasadi našeg grada moramo promjeniti sistem vrijednosti i vratiti se empatiji, prijateljstvu, radu i znanju, a ne cijeniti samo moć, novac, materijalne stvari i kriminal – zaključio je Macanović.
“Smrt studentima došljacima” samo je jedan u nizu grafita koji pokazuje onu ružnu stranu. Prednost u ovom slučaju je ta što je običan narod prepoznao problem i po nalogu Gradske uprave ga prekrečio.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu