Kolumne

Uoči Savindana

Sve što smo danas i onoga što će ostati poslije nas i onoga što će nestati - pitanje je vremena. Neumitnog graditelja i rušitelja.

Slavica Malić
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Međutim, ljepota duše i uma izuzetnih ostavi takav trag u vremenu da se prema njima ravna vitalitet i pregalaštvo cijelog jednog naroda. Među takvim dušama je Sveti Sava.

Srpski narod je, osjećajući da izbor Nemanjinog sina nosi život, smisao i istinu, u svojim pričama, pjesmama i legendama omeđio vrijeme njegovim imenom. Često ćemo čuti i u svakodnevnom govoru da se nešto dogodilo uoči Savindana ili poslije Savindana. Kao da smo i na ovaj način željeli da uzvisimo i osložimo svoj odnos prema mladiću čije vizije su prerasle u djela ljubavi prema Bogu i u djela ljubavi prema svom narodu. Na toj dobroj lozi Nemanjića sazrijevali su visoki ideali vjere i države.

U Savinim zamislima rađao se srpski manastir na Mediteranu koga će najveći umjetnici tog vremena oslikavati, a učeni monasi pisati i prepisivati na srpskoslovenskom jeziku, sakralnoj jezičkoj tvorbi koja će premošćavati vjekove. To je jezik žitija, zakonika, prevoda biblijskih tekstova koji će biti odaslati manastirima i crkvama gdje se uče srpska djeca. Tako se utemeljivao Hilandar i naši korijeni.

Najbolji poznavaoci naše srednjovjekovne umjetnosti i blaga koje se nalazi u hilandarskoj riznici ističu sljedeće: Srbi preko 8 vjekova imaju najveće bogatstvo, i materijalno i nematerijalno, manastir Hilandar. Kada je otišao na Svetu Goru, Sveti Sava nalazi razrušeni manastir Hilarion i uz ogromnu materijalnu pomoć brata i oca gradi manastir i otvara ga za srpstvo 1198. godine. Od tada Hilandar postaje pokazno mjesto za cio srpski rod, a Nemanjići gorostasi koji su čudesnom snagom čuvali i štitili svoje čedo Hilandar, čija svjetlost dopire do srpskih duša ma gdje da su.

Kada bi postojala ogromna vaga pa da se na jedan njen tas stavi blago hilandarske riznice, a na drugi tas sve blago koje Srbi imaju mimo Hilandara, prevagnuo bi prvi. Ta riznica ima: 500 povelja, validnih dokumenata, 3.500 ikona (od toga 1.500 srednjovjekovnih i 8 čudotvornih), rukopisnih knjiga 1.100 tomova, veliku kolekciju bogoslužbenog tekstila i predmeta, mošti svetaca, inkunabule (prve štampane knjige), relikvije časnog krsta i još mnogo toga. Posebnu vrijednost ima Zakonopravilo Svetog Save, knjiga koja je početkom 13. vijeka imala 850 stranica rukopisa. Tada takvu knjigu na zemaljskoj kugli niko nije imao. U karejskom skriptorijumu prepisana je još dva puta i jedna knjiga je poslata Rusima. Carska Rusija Savino Zakonopravilo drži kao zakonsku knjigu do polovine 16. vijeka.

Počasno mjesto u manastiru ima ikona Bogorodice Trojeručice koja je, kako predanje govori, iz beznađa i očaja zbog turskih osvajanja na magaretu dospjela na mjesto utjehe u Hilandar. Njoj se monasi obraćaju u prvom licu kad im treba savjet i pomoć.

Možda neki narodi danas mogu kako hoće, mi ne možemo jer smo rasut narod i seobe su dio našeg usuda, i one pod Čarnojevićem i ove današnje. I da nemamo Svetog Save, njegovog oca Svetog Simeona, Savinog učenika Domentijana, Domentijanovog učenika Teodosija, Danila i mnogih drugih ne bi bilo ni nas – odnio bi nas kovitlac vremena i bili bismo u tragovima kao Hazari.

Uskliknimo im s ljubavlju!

Autorka je profesorica u banjalučkoj Gimnaziji

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije