Mediji su tada danima brujali samo o njima, a imajući u vidu da je razlika u godinama između njih 35 godina, mnogi su im predviđali brodolom, koji su oni demantovali na najbolji mogući način, tako što su ostali zajedno i dan danas se jednako vole i kao i tada.
‒ Veljko mi je poslao poruku na Fejsbuk, uz pitanje da li bismo mogli da sarađujemo. Pomislila sam da hoće da bude maneken i odgovorila mu da ne pravim garderobu za muškarce. Objasnio mi je da je muzičar, da mu se dopada to što radim, a pošto svaka revija ima muzičku podlogu predložio saradnju. Rekla sam mu šta je tema revije koju pripremam, on mi je poslao svoju ideju i tako je sve krenulo ‒ otkrila je, Verica svojevremeno malo poznat podatak kako je započela njena romansa sa sadašnjim suprugom.
Prvi susret nije bio, kako je istakla, „vau“. Nije bilo varnica.
‒ Ja sam njega tretirala kao dijete, mlađi je od moje mlađe kćerke. Nisam ga gledala kao muškarca ni u jednom trenutku – rekla je ona.
Sedmodnevni odmor na Zlatiboru, na koji su otišli kao prijatelji, ispostavio se kao presudan. U Beograd su se vratili svjesni da jedno bez drugog ne mogu.
‒ Izašli smo na večeru sa moje dvije prijateljice, koje su doputovale iz Sarajeva. U jednom trenutku Veljko je skinuo neku plehanu burmu koju je nosio i pitao me da li hoću da se udam za njega. Rekla sam „da“. Sutradan je otišao kod roditelja da im kaže da se ženi. I to je bilo to – otkrila je Verica.
Vjenčanje nije bilo klasično, ali od njih se to nije ni očekivalo.
‒ U trenerci smo otišli u opštinu da se potpišemo, a onda smo se vratili da se spremimo za slavlje koje smo organizovali na splavu. Pošto Veljko ima averziju prema svemu što je luksuz ili potpada pod džet set predložio je da raspalimo roštilj i napravimo pljeskavice i ćevape, a da umjesto fensi kolača poslužimo šampite i krempite.
Mlada je nosila kratku bijelu vjenčanicu kreaciju Vivijen Vestvud, i crne čizme do koljena. Kao bidermajer poslužio je buket suncokreta. Mladoženja je imao elegantan „Armani“ sako i jedan neobičan detalj.
‒ Tada je imao kratku kosu, koju nije volio, pa je stalno nosio kapu ‒ prisjetila se Verica, koja je udajom uzela prezime Kuzmančević.
Kako bi se sakrili od paparaca, na slavlje su pristigli brodićem.
‒ Nije mi bilo jasno kako novinari znaju da se udajem sve dok mi jedna poznanica nije priznala da su to čuli od Džeja, koji je negdje uz put rekao da sam ga zvala na svadbu.
Za muziku su bili zaduženi tamburaši, ali i orkestar koji je Veljko doveo iz Beča, ali uz mikrofon su bile i mnoge zvanice: Leontina, Tijana Dapčević, čak i sestre Mićalović, Boba i Dragana, kojima je Verica tetka.
‒ Atmosfera je bila fenomenalna. Svi su pjevali i igrali, plašila sam se da splav ne potone. Ostali smo do ranih jutarnjih sati. Niko nije vjerovao da ću se stvarno udati, jer sam dvije decenije ponavljala „nikad više“. Ali, nikad ne reci nikad ‒ poruka je Verice Rakočević koja se na ličnom primjeru uvjerila u istinitost izreke treća sreća, piše Blic.