Najvjerniji pješaci na Kozari su članovi Planinarskog društva „Klekovača“ iz Prijedora, kojih ima oko 150.
Aktivni planinar u devetoj deceniji života je Prijedorčanin Milan Obradović (82). On za Srpskainfo priča da planinari 68 godina. Ni ove godine nije propustio marš na Kozari dug oko osam kilometara, a povodom dana Grada Prijedora.
– Moje generacije nema više, na prste ih mogu izbrojati. Malo se bavim i vodenim sportovima, ali planinariti može i nepismen, i star i mlad. Preporučujem planinarenje, pogotovo u informatičko doba, kada se samo drže kompjutera i gledaju telefoni, a ljudske osobine ne cijene. Bio sam prvi na Triglavu 1956. i to je moji najveći uspjeh – priča Obradović.
Okupljanje planinara ne propušta i najstariji među njima, Vladimir Grublješić (92). On za Srpskainfo kaže da zbog problema sa srcem ne može da učestvuje u svim pohodima, ali svaku nedjelju provodi u šetnji na nekom ravnijem dijelu Kozare.
– Slabo mi srce radi, ali Mrakovica je zbog crnogorice puna kisika. Kada se vratim kući puno se bolje osjećam; to je vazdušna banja. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije na Kozari je bilo 36 vikendica. Doktor Mladen Stojanović je ovdje imao vikendicu s teniskim igralištem. Blagotvorno je provesti ovdje vrijeme – priča Grublješić, koji je napunio sedam decenija planinarskog staža.
Član Upravnog odbora Planinarskog društva „Klekovača“, Draško Zgodić, kaže da je Kozara odlična za početnike u planinarenju, jer je planina blagih vrhova.
– Osim za početnike, Kozara je zbog svojih strmih dijelova dobra za trening prije posjete visokim planinama. Najveća atrakcija na Kozari su sada „via ferata“ staze. Imamo tri i duge su od 30 do 60 metara. To su vertikalne staze na stijenama i na njih se mogu penjati samo iskusni penjači, dok se ostali mogu popeti uz pomoć sajle. Kozara je odlična i za biciklizam. Najveći naš problem je što nemamo kulturu boravka u prirodi. Ja i moji drugari smo imali sreću da smo imali sjajnog profesora Đurađa Puhalića, koji nas je u srednjoj školi uveo u svijet planinarenja, koji smo zavoljeli i u njemu ostali – priča on.
Zgodić ističe da veliki broj ljudi ima loš odnos prema čuvanju prirode.
– Puno je smeća, čak i na mjestima gdje ne možete povjerovati da je neko nešto donio i bacio, pa nas bude sramota gostiju koji nam dođu, recimo iz Slovenije. Često imamo akcije čišćenja, ali to nije dovoljno – tvrdi on.
Planinari „Klekovače“ su posebno ponosni na svoj planinarski dom na Kotlovači.
Njegova izgradnja je počela 1957. godine, ali je nakon rata opljačkan i uništen. Predsjednik PD „Klekovača“, Dragan Romčević, kaže za Srpskainfo da obnova Doma od 2010. ne bi bila moguća bez dobijenih donacija od međunarodnih organizacija, ali i Grada Prijedora i Vlade RS.
– Imamo jedan od najuređenijih planinarskih domova u čitavoj BiH. Ima 43 ležaja i 12 pomoćnih, salu za prezentacije i radionice i salu za dnevni boravak, kao i uređen prostor oko doma, terasu – objašnjava Romčević.
Ističe da je cilj „Klekovače“ privući što više mladih da zavole planinu.
– Ljudi sjede kod kuće i kažu da ništa nema, ali kada dođu na Kozaru onda vide da to nije tako. Posjeta vikendom je prevelika, ali radnim danima znatno manja. U Nacionalnom parku smo uveli sadržaje za posjetioce, kao avantura park, prilagođene pješačke staze i biciklističke staze, koje inače ne koristi veliki broj ljudi. Više je onih koji dođu i kažu da je gužva za parking, naprave krug od pola kilometra i čekaju gdje će ručati. Nacionalni parkovi na zapadu ne služe samo tome – poručuje Romčević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu