Povod za preseljenje bili su njihovi psi sa kojima danas žive njih ukupno 28. Mi smo ih posjetili i uvjerili se da oni žive u jednoj pravoj oazi mira i ljubavi okruženi psima i zelenilom.
Kako je sve počelo? Kao u bajci i oni su to dokaz da slučajnosti ne postoji, upoznali su se preko psa Flafija. Oboje su živjeli sa četiri kuce. I počeli da žive zajedno – njih dvoje sa osmoro pasa. Danas, nekoliko godina kasnije, oni su udomili 200 pasa, a ovih 28 sa kojima žive su oni koje nisu uspjeli da udome.
Mnogi će pomisliti, ali odmah da kažem, oni nisu ni azil, ni pansion. Vera i Peđa su samo ljubitelj životinja koji žive za njih.
– Nijedan pas nije kupljen, svi su udomljeni, ti psi su bili izbačeni na ulicu i oni su ih spasli. Neko od pasa je bio u gorem stanju, neko u bolje, ali svako od tih pasa ima svoju priču – objašnjava Vera i dodaje da joj je najteže pala priča psa Tanje koja je bačena na deponiju sa slomljenom karlicom gdje su je živu jeli crvi.
Tu je i pas Lejla, koja je jedva preživjela, a danas ima 11 godina i u porodičnoj oazi Ilić je njegovana i ne vidi se da je starica. Takođe, kucu Draganu su našli kako leži smrznuta na ledu na keju. Njihova ljubav prema životinjama je, zapravo, ono što svi treba da imaju, odnosno duboko osjećanje i saosjećanje prema živim bićima koja djele planetu s nama. To je posebna briga i odgovornost s obzirom na to da treba svakodnevno nahraniti ove pse.
– Vjera im svakog dana kuva 8 kilograma mesa, 5 pirinča, povrća, čia sjemena. Svako jutro im se dijeli terapija, oni su naučeni, kada je toplo budu unutra pod klimom, čak su imali i korito da bude provod bazena da se rashlade tokom ljetnjih toplih dana – objašnjava ovaj divan par.
Njihova predanost i posvećenost napuštenim životinjama postala je način života, . Briga o tolikom broju životinja zahtjeva ogromnu količinu vremena, energije i posvećenosti, ali i novca, prenosi Žena Blic.
– Sve potiče iz porodice, iz toga kako vas roditelji vaspitaju i kakve vam vrijednosti usade. Oboje smo odrasli uz roditelje, bake i deke koji neizmjerno vole životinje i koji su im i sami kroz svoje živote pomagali. Odrastali smo uz životinje, ali mislim da se sa tom količinom empatije prema drugom živom biću osoba i rađa. Spontano, kroz godine, to postaje način života. To nije odluka, već jednostavno život koji ne možeš da zamisliš drugačijim. Zahvalni smo im zbog toga, vaspitali su nas da budemo to što jesmo – ističe Ilićeva.
Sve pse nazivaju svojom djecom, jer kako kažu, pomagali su im na razne načine. Hranjenjem, odhranjivanjem novorođenčadi, vakcinisanjem, sterilizacijama, kastracijama, lečenjem, sklanjanjem sa ulica, udomljavanjem. Vaspitavanjem i vežbama. Takođe, imaju i pse pomagače, koji su više puta do sada davali krv psima koji su bili životno ugroženi.
– Trenutno imamo 28 pasa, svi su spaseni sa ulice i svi imaju priče koje su manje ili više teške. Imamo i miša Gileta, on je šef ekipe, kaže Vera kroz smijeh i dodaje – mace nemamo više, poslednji naš mačak je uginuo u dvadesetoj godini i svakoj sledećoj kojoj smo pomogli, našli smo dom.
Rad sa životinjama i briga oko istih iziskuje mnogo vremena i odricanja. Morate da mu se posvetite u potpunosti. Počevši od toga da ih lijepo i kvalitetno hranite, vaspitavate, vakcinišete, sterilišete, da ih lečite ako ima potrebe za tim, da ih češljate i održavate higijenu kako njih samih tako i prostora u kom borave. Morate svakodnevno da radite sa njima, da li kroz igru sa lopticama, da li kroz učenje novih stvari i lijepog ponašanja kroz nagrade. Prema njihovim riječima, kada nešto volite, to vam ne predstavlja problem već zadovoljstvo. Na kraju dana kada sjednete i vidite ih srećne, dobre, spokojne, nakon svega lošeg što su prošli, znate da to nema cijenu.
– Naš najstariji član se zove Đole, napunio je 17 godina. Inače je poznata gradska njuška koju smo udomili kad je imao 13 godina i koja sada uživa u penziji i preporođen diše punim plućima. Najmlađa članica je Tanja, ima svega tri mjeseca. Nju smo spasli iz kanala u koji je neko bacio s namjerom da je udavi, a pre toga joj je slomio karlicu. Ona je sada potpuno oporavljeno i veselo štene – navode oni.
Sigurno ste se i vi zapitali koliko košta živeti sa 28 psa. Kada smo ih pitali, rekli su saberite, troškovi su jako veliki. Nije poenta samo nahraniti životinju, a da bi bila zdrava, treba je hraniti kvalitetno, jer dobra klopa je pola zdravlja. Tu su tablete za čišćenje, lijekovi koje neki primaju povremeno kako bi se izliječili od nekih bolesti, a i redovne terapije koje primaju hronični bolesnici. Pelene, prostirke, zaštite od buva i krpelja, zaštite od srčanog crva, godišnje vakcine protiv zaraznih bolesti, vakcine protiv besnila koje su između ostalog i zakonom propisane. Suplementi za stare pse, suplementi za štenad koja se razvijaju. I ništa od navedenog nije luksuz ni pretjerivanje već nešto što svakom psu treba kako bi bio zdrav i funkcionisao normalno.
– Ranije nam je bilo lakše i mogli smo sami mnogo toga, ali sada nam je već potrebna pomoć kako bi ova oaza funkcionisala zdravo i normalno. Ko želi da pomogne ovim divnim bićima, može putem hrane, lijekova. Ko želi da dođe i da ih upozna – naša vrata su uvek otvorena. Apelujem na građane da čuvaju svoje ljubimce i da budu odgovorni. Da ih ne ostavljaju i ne izbacuju. Da ne budu grubi prema napuštenim psima, dovoljno im je tuge i tenzičnog uličnog života, već da im pomognu koliko mogu. Dobro se dobrim vraća, zapamtite i vodite se tim kroz svoj život – zaključuje Vera Ilić.Jasno je da briga o tolikom broju životinja zahtjeva ogromnu količinu vremena, energije i posvećenosti, ali i novca. Sugrađani imaju priliku da pomognu ovim divnim bićima na različite načine – mogu donirati hranu, lijekove ili novac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu