Prije samo nekoliko decenija ovdje su bile plantaže kafe, kojima su gospodarili bogati veleposjednici, kolonizatori iz Evrope. Po nekima od njih, koji su upamćeni po dobru, nazvane su i ulice u Rundi, mada većina bulevara, ulica i prolaza nose sasvim drugačija imena: Ulica slave, Ulica vjere, Avenija panafričkog jedinstva…
U ovom bajkovitom okruženju u sedmomilionskom Najrobiju žive i ljudi iz naših krajeva, koji rade u diplomatiji i međunarodnim organizacijama, a tu je donedavno bila i Ambasada Srbije.
Upravo oni za Rundu kažu da je poput beogradskog Dedinja usred Afrike, s tim što je Runda mnogo veća od starog elitnog naselja u Beogradu. Da li je i bogatija, teško je procijeniti.
U Rundi žive uglavnom diplomati iz Evrope ili Amerike, ali ima i kenijskih političara, bogatih biznismena, kao i bogataša iz Ugande i drugih afričkih zemalja, jer je Najrobi poslovni i finansijski centar istočne Afrike.
Zanimljivo je da mnoge vile u Rundi, u kompleksu imaju i kućicu za poslugu, sa stanom od pedesetak kvadrata. Ipak, te su “kućice” danas uglavnom puste, ili su preuređene za drugu namjenu, jer ljudi koji rade u ovom naselju žive sa svojim porodicama u drugim dijelovima metropole.
Baštovani, kućne pomoćnice, ili što je rijeđi slučaj kućni pomoćnici, radnici na obezbjeđenju, koji čuvaju vile… nerijetko, nakon napornog radnog dana pješače kilometrima do svojih domova. Ko ima moped ili stari bicikl, pravi je sretnik, jer u Najrobiju ne postoji javni prevoz, bar ne onakav kakav je u Evropi, dakle redovan, jeftin i pouzdan.
Jednostavno, u Rundi nema ničeg, što je radničkoj klasi potrebno za svakodnevni život: ni prodavnica, ni kafića, ni zanatskih radnji, pa čak ni škola i vrtića koje bi oni mogli da plate. Što bi rekao Nele Karajlić “u mojoj se ulici ne prodaju kifle…”
Sve je ovdje prilagođeno “gospodi” sa dubokim džepovima.
Tako svakog jutra ulicama Runde dolaze stotine radnika, dok kasno popodne, oko 16 ili 17 sati rijeka ljudi kreće u suprotnom pravcu.
Neki od njih nose terete na leđima, ili ih vuku u kolicima i na biciklima. Najčešće su to grane ili sasušena trava, koju napabirče baštovani i nose ih kući, da založe vatru. Te vatre im služe uglavnom za kuvanje, jer u Najrobiju je klima blaga i rijetko je potrebno zagrijavati prostorije. Ali, struja je skupa, pogotovo za ljude koji zarađuju od 150 do 300 dolara mjesečno.
I većina vila ima kamine u salonima, ali oni služe da se tokom najhladnijih mjeseci, a to su ovdje juli i avgust, malo zagrije atmosfera. Jer i u tom periodu godine temperatura rijetko pada ispod 16 stepeni. Tokom ljeta, kad je u Evropi zima, temperature su maksimalno 30 stepeni. Zato vile u Rundi nemaju ni centralno grijanje ni klima uređaje.
Ali, imaju po 5 ili više spavaćih soba sa zasebnim kupatilima, pa gardarobere, salone, trpezarije sa masivnim stolovima od ebanovine, verande i bašte, tačnije prave male parkove, u kojima se, pod palmama, organizuju vrtne zabave za odabrane goste.
I kuhinje su raskošne, a neki od stanara vila, uz ostalo osoblje, imaju i svoje kuvare.
Rijetke su porodice koje angažuju i dadilje za svoju djecu, jer u Rundi ima dobrih i naravno skupih vrtića, koji djeluju u sklopu privatnih škola.
Djecu u škole i vrtiće voze žuti školski autobusi, ali ni ta usluga nije jeftina, tako da se, recimo, porodici sa dvoje djece više isplati da zaposle vozača, neko da plaćaju školski prevoz.
Uz vozače, kuvare, kućne pomoćnice, radnike obezbjeđenja i baštovane, u Rundi ima posla i za druge muškarce i žene, koji hoće da rade, a imaju šta da ponude.
Rundom špartaju Uber vozači, dostavljači hrane iz restorana, ali i učitelji muzike i plesa, fitnes treneri, frizeri, kozmetičari, lajf koučevi, astrolozi… Stanarima vila svi dolaze na noge, jer onaj ko može da plati 2.000 dolara mjesečne kirije, ili ko je vlasnik ovakvog lukzunog zdanja, tome ništa nije skupo.
Uz ove, reklo bi se uobičajene, u Rundi ima i drugih poslova, koji su vrijednim Kenijcima prilika da zarade platu. Takvi su recimo, vodiči pasa.
– Radim u tri kuće. Madam i gospodin idu na posao, djeca u školu i nema ko da im šeta pse. Tu sam ja. Psi me vole, dori smo prijatelji. Ovo nije težak posao, a može se lijepo zaraditi – kaže jedan od njih, koji se predstavio kao Džizus (Isus).
U Rundi smo upoznali i uličnu prodavačicu hrane, Elijen, koja ovim poslom izdržava troje djece. Mušterijama nudi čaj, ribu i ugali, jelo od kukuruza slično našem kačamaku. Nosi ih u običnoj kanti pokrivenoj kuhinjskom krpom.
Ko u prebogatoj Rundi jede ovakvu hranu? Radnici, koji za skromne plate rade u vilama i koji se, oko podneva, skupljaju u slijepim uličicama, da u hladu neke razgranate krošnje, provedu pauzu: uz ručak i okrepljujući razgovor.
A pred veče, kada radnici odu svojim kućama, iz vila izlaze “dame i gospoda” da odrade svoju turu džoginga ili vožnje biciklima, prije izlaska na večeru u neki od poznatih restorana, gdje su obroci skuplji nego u Beogradu ili Banjaluci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu