To ističe direktor Bolnice „Sveti apostol Luka“ Doboj Mladen Gajić, koji naglašava da su, novim načinom organizacije, svi pacijenti pod jednim krovom, na različitim spratovima.
– U starom objektu smo koristili pet različitih zgrada, što nam je, u nekim okolnostima, na primjer kada je bila korona, dobro došlo. Ali, s druge strane, to nam je u samoj organizaciji rada pravilo dosta problema, s obzirom na to da smo u zgradi koja je bila u najvišnjem vrhu bolnice imali pulmologiju, a u drugoj radiologiju. Tako su ljekari šetali od zgrade do zgrade, da bi obavili konsultativno-specijalističke preglede – naglašava Gajić.
Kako to sada izgleda?
U prizemlju, odnosno na tzv. nultom spratu, raspoređene su laboratorije gdje se pružaju dijagnostičke usluge, a na jedinici su Urgentni blok i dijagnostičke službe. Tačnije, sa jedne strane se nalaze Urgentni blok i radiologija kao prateća dijagnostička služba, a s druge strane zgrade su sve ambulante. Tako, pacijenti koji nam dođu, rješavaju sve na prvom i nultom spratu. Kad je riječ o hospitalizacijama, pacijenti su smješteni na različitim spratovima, u zavisnosti od specijalnosti. S jedne strane su hiruške, a s druge internističke grane. Raspored je tako napravljen da su hiruške grane liftom povezane sa operacionom salom.Koje biste još prednosti novog koncepta istakli?
Jedna od prednosti je i to što su sve operacione sale na jednom spratu, pa je u nizu povezano pet savremenih operacionih sala. Imamo još jednu salu u Urgentnom bloku, te dvije operacione sale u Službi ginekologije.Prednost je i to što se sve instrumentarke, svi anesteziolozi i anesteziološki tehničari nalaze na jednom spratu. U staroj bolnici smo, na primjer, imali pet operacionih sala u pet različitih zgrada. Sad je dosta lakše organizovati rad, što znači da se postigla funkcionalnost samog objekta.
Kako funkcioniše Urgentni blok?
To je mjesto gdje dolaze životno ugroženi pacijenti i tu se odmah vrši trijaža na osnovu njihovog stepena ugroženosti i prema njima se nastupa multifunkcionalno. U jednom dijelu Urgentnog bloka nalaze se ljekari iz hiruške i internističke službe i tu se odlučuje da li je pacijent za hirurga ili internistu, a cilj je da mu pomoć što prije bude pružena. Ovo je, suštinski, velika prednost za sve naše sugrađane, jer se sve rješava na jednom mjestu. Nema više toliko hodanja kao što je bilo u starom objektu. Kroz multidisciplinarni pristup, odmah se rješavaju hitna stanja.
Koliko je novi objekat prostorno komotniji od starog?
Ono na čemu smo zahvalni i Vladi Srpske i resornom ministarstvu, jeste kvadratura koju smo dobili. U starom objektu koji je bio smješten u pet različitih zgrada, imali smo efektivno 14.500 kvadrata, sada koristimo 25.000 kvadrata. A zadržali smo približno isti broj kreveta, tako da je, suštinski, povećan komfor za pacijente. Na svakom spratu imate prostor za posjete pacijentima. S druge strane, bolničke sobe su apartmanskog tipa – dvokrevetne i trokrevetne što, zbog manjka prostora, nije bio slučaj u starom objektu. Na primjer, imali smo sobe gdje je bilo i po 7-8 pacijenata. Novi koncept podrazumijeva bolji tretman, te brži i lakši oporavak pacijenata.
Koliko pacijenata gravitira prema dobojskoj Bolnici?
Ova bolnica je pravljena za dobojsku regiju – grad Doboj i osam opština dobojske regije. Sada, na primjer, Služba za psihijatriju opslužuje pacijente od Zvornike, Bijeljine, odnosno njihovih regija. Za ostale medicinske usluge, sve više pacijena nam se javlja iz Prnjavora. Vjeruju našim ljekarima i zadovoljni su uslugama koje pružamo. Značajan broj pacijenata dolazi nam i iz Federacije, kao što je Tešanj, Maglaj, Gračanaca, jer su im njihove referentne ustanove daleko, a kod nas dolaze i u slučaju nekih hitnih stanja.Prema posljednjem popisu, naša regija ima oko 200.000 stanovnika, ali mi uvijek govorimo da je Bolnica projektovana za tu neku širu regiju, s obzira na lokalitet gdje se nalazimo i odakle nam sve pacijenti dolaze. Prema našoj ustanovi gravitira 300.000-350.000 pacijenta.
Šta smatrate najvećim iskorakom u radu bolnice?
To što smo dobili angio-salu. Sad pacijenti sa naše regije ne moraju ići u UKC. I dalje na ovom polju imamo odličnu saradnju sa ovom zdravstvenom ustanovom, iz koje nam šalju ljekare, jer mi još kadrovski nismo u potpunosti osposobljeni da možemo preuzeti 24 časa rada u angio-sali. Ali, konstantno radimo na osposobljavnju našeg kadra. Krenuli smo sa tim, a kad se nešto krene, to će se i završiti.
Kako stojite sa opremljenošću dijagnostičkim aparatima?
Dobili smo i dosta nove opreme. Između ostalog, tu su novi CT i novi magnet. I u staroj bolnici smo imali CT i magnet, koje smo 2008. dobili preko projekta Vlade. Ali, ti aparati su već zastarjeli i kvarili su se, a sa novim ćemo izbjeći troškove popravke. Dobili smo i 20 novih UZV aparata, a ranije smo nešto i sami nabavili, tako da smo sad u potpunosti opremljeni.Dobili smo i pet vozila hitne pomoći, pa smo dva vozila odvojili za lokalni Dom zdravlja. Drago nam je što smo bili u prilici da im pomognemo, jer je i Grad Doboj svojevremeno pomogao nama pri kupovini dva vozila hitne pomoći.
Da li je preseljenjem u novi objekat poboljšana i tehnička opremljenost?
Jeste. Tehnički smo opremljeniji u odnosu na raniji period. Sad svaka prostorija ima klimatizaciju i ventilaciju. Svaka soba ima svoj razvod medicinskih gasova, što nismo imali u starom objektu. Ove tehničke stvari nam dosta olakšavaju rad.
Na koji način se borite protiv odliva stručnog kadra?
Od 2019, kada sam preuzeo rukovođenje Bolnicom, jačamo i ljekarski kadar. U ovom periodu, dali smo 77 specijalizacija. Trenutno je na specijalizaciji 60 ljekara koji se osposobljavaju za rad u našoj ustanovi. Sad imamo 175 ljekara, specijalista, supspecialista, specijalizanata i sekundaraca.Trenutno nemamo nijednu službu koja bi mogla da dođe u situaciju da neće moći da radi, jer nema ljekara. Iako se to često provlači kroz medije, nemamo značajnijeg odliva kadrova.Čak imamo slučaj zapošljavanja kolegice koja je došla sa namjerom da kod nas odradi par mjeseci i da ode u Njemačku. Međutim, odlučila je da ostane u dobojskoj Bolnici, uzela je i specijalizaciju. Zadovoljna je uslovima rada i onim što joj je pruženo.Takođe, trenutno smo jedini u Srpskoj koji plaćamo 12 doktorskih studija za svoje ljekare.
Koliko su bitna komunikacija i timski rad između doktora i menadžmenta?
Menadžment je tu da prati potrebe ljekara. Nikad im nismo sugerisali da nešto moraju. Pričamo sa njima, šta im treba od opreme, šta možemo uraditi da bi oni nešto postigli. Interes nam je da napredujemo kao bolnca. Zato i pravimo tematske sastanke sa određenim službama, da vidimo šta i u kojem periodu možemo uraditi. Na primjer, ako za uvođenje neke usluge trebaju tri godine, mi smo razmišljanja da odmah treba krenuti sa tim, kako bismo brže došli do realizacije cilja. U sve ono gdje postoje patologije, uvijek smo spremni da uložimo i u opremu i u osposobljavanje svog kadra. Takođe, nismo nikad kočili niti favorizovali nijednu službu.
Odlična saradnja sa ustanovama iz okruženja
U kojoj mjeri su kolege iz drugih ustanova spremne da vam priskoče u pomoć?
Trenutno imamo kolegu iz Prve hiruške klinike iz Beograda koji osposobljava naše hirurge za određene laparaskopske operacije. Imamo i doktoricu sa UKC koja osposobljava naše ljekare za rad sa laserom u Službi za oftalmologiju.Poslije UKC, mi smo jedina ustanova u Srpskoj koja je uspostavila intenzivno ličenje nehirurških pacijenata. To smo uspjeli uraditi kad smo bili u pandemiji korona virusa. Tada smo imali izuzetnu podršku profesora Peđe Kovačevića koji je sa svojim timom danima dolazio u našu ustanovu i pružao nam svaku vrstu pomoći. Kad smo otvarali novi objekat, od profesora Kovačevića smo dobili priznanje da smo, u ovom pogledu, funkcionalnije uredili prostor nego UKC.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu