Iz Nacionalne službe za zapošljavanje kažu da su prošle godine izdali više od 52.000 dozvola za rad strancima. Otud nerijetko za volanima autobusa gradskog prevoza sjede vozači iz Šri Lanke, dok na gradilištima možemo vidjeti ljude iz Indije, Pakistana i Avganistana. Od skoro na naše tržište rada dolaze radnici i radnice iz Kenije i sa Kube.
Džozefina i Kristabel zbog veće zarade i boljeg standarda prvi put su sjele u avion i otputovale iz rodne Kenije. Hiljadama kilometara dalje, našle su posao u Beogradu. Rade kao njegovateljice u domu za stare.
– Da, daleko je, prvo sam se uplašila, jer mi je prvi put da putujem van svoje zemlje. Ali, kada sam stigla u Beograd, ljudi su ljubazni i gostoljubivi i navikla sam s vrlo brzo. Sviđa mi se Beograd, onog trenutka kada sam kročila, dopao mi se grad i ljudi. Kada odeš na neko mjesto, iako si strankinja, osjećamo se dobrodošlim. Nema rasne diskriminacije, svi su od pomoći – kaže Džozefina Džebet.
– Tražila sam posao, prijatelj mi je rekao da u Srbiji postoji šansa. Dakle, kada sam pročitala opis i vidjela šta je potrebno, znala sam da imam kvalifikacije, pa smo se prijavile. Tako smo došle ovdje. Postojao je strah jer sam prvi put putovala. Moja porodica nije znala gdje je Srbija, ali kada sam došla, stvari su bile drugačije, svi su nas lijepo dočekali – kaže Kristabel Saisi.
Početak nije bio lak, ali su im kolege pomogle i već se pripremaju za samostalni rad. Kako kažu, povremeno im nedostaje porodica i dom, ali mogu svoj život da zamisle u Srbiji.
– U početku smo se mučile zbog jezika, ali su nas slušali i voljeli, zbog čega smo se mi jako lijepo uklopile i sada komuniciramo i razumijemo se. Porodica je bila zabrinuta, pa sam im objasnila i sada im se dopada. Nedostaje mi mi moja zemlja, dom je dom, ali bih voljela ostanem u Beogradu, to je lijepo mjesto – kaže Džozefina Džebet.
– Jezik je bio izazov, veliki izazov za nas. Ali sada sustižemo. Većinu riječi koje sada znamo koristimo u komunikaciji sa ljudima. Tako da se navikavamo na sve oko sebe. Sada smo prijatelji i stvarno mislim da bih mogla svoj život ovdje gradim -kaže Kristabel Saisi.
Kubanke priliku za boljom zaradom našle u Novom Sadu
S druge strane, Dženifer i Natali sa Kube manje je brinuo jezik, teže su se navikle na klimu u Srbiji. Njihova prilika za boljom zaradom bio je Novi Sad, gdje su se zaposlile u jednom restoranu.
– Ja sam u Srbiji godinu i sedam mjeseci. Jedan dan sam vidjela publikaciju o Novom Sadu i prijavila se. Došla sam na intervju i počela sa radom. Najveći problem mi je bila klima jer sam iz Tropske zemlje, gdje je skoro stalno lijeto, pa mi zima teško pada. Imam i prijatelje sa Kube ovdje u Srbiji. Da, mislim da bih htjela da živim ovdje cijeli život, ljudi su tako prijateljski nastrojeni i zemlja je sjajna – kaže Dženifer Tores Delgado.
– Imam 19 godina. Došla sam u Srbiju u potrazi za boljim životom. Moja zemlja je jako lijepa, ali ovdje imamo više prilika za zaposlenje. Zavoljela sam Srbiju. To je veoma dobra zemlja. Volim ljude ovdje. Ovdje je plata bolja u poređenju sa Kubom jer na Kubi je situacija manje ili vise komplikovana – navodi Natali.
I dok stranci Srbiju vide kao priliku za bolji život, ljudi iz Srbije najčešće odlaze u Njemačku i Zapadnu Evropu, gdje obavljaju isti posao, ali za tri puta veću platu. Promjena tog trenda još nije na vidiku, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu