Riječ je o gradiću unutar Arktičkog kruga, iz kog graničari nadziru aktivnosti susjedne Rusije. Nakon što je prošle godine Finska pristupila NATO a Helsinki i Vašington odlučili da dodatno ojačaju svoju saradnju potpisivanjem sporazuma o odbrambenoj strategiji sredinom decembra, SAD imaju zvanično ovlašćenje da pozicioniraju svoje trupe i opremu u bazu.
SAD imaju slične sporazume koji olakšavaju vojnu saradnju i sa drugim članicama NATO-a koje imaju kopnenu granicu s Rusijom: Norveškom, Estonijom i Letonijom. Ovi sporazumi takođe određuju koje baze mogu koristiti snage SAD-a, piše Jutarnji list.
Ivalo je nakon potpisanog sporazuma Amerikancima najbliža baza Rusiji.
– Preuranjeno je procjenjivati šta će se eventualno uložiti u Ivalo, a podaci nisu javno dostupni, rekao je Vile Ahtijenen, zamjenik zapovjednika laponske granične straže. Ističe da će ukupni rezultati biti dobri i da će saradnja između dve zemlje biti produbljena.
Ivalo i Sodankila označene su kao ključne finske baze.
Nova NATO granica dužine 1.335 kilometara u Finskoj odvlači pažnju saveza mnogo više prema sjeveru, rekla je Kristina Berzina, direktorka programa Geostratedži nort pri tink tanku Džerman Maršal.
Ovo područje u prošlosti nije privlačilo puno pažnje, posebno u domenu kopnenih snaga. I to uprkos jakim ruskim snagama u blizini, koje uključuju moćnu Severnu flotu i nuklearne podmornice, koje su u ruskoj luci Murmansk.
Strateška luka toliko je blizu da saobraćajni znakovi na ulicama zaleđenog Ivala usmjeravaju prema Murmansku.
Dok Finska predstavlja protivtežu nadmoći Moskve na dalekom sjeveru, pojačana vojna prisutnost takođe pojačava izloženost ruskim prijetnjama.
Nakon potpisivanja decembarskog sporazuma, Moskva je poručila da će preduzeti potrebne mjere za suprotstavljanje agresivnim odlukama Finske i njenih NATO saveznika, a na raspolaganju ima više alata.
Bilo da se radi o migraciji naoružanja, tajnim operacijama protiv infrastrukture ili povredi vazdušnog prostora, ti hibridni napadi sada nisu samo problemi Finske, već i NATO-a.
Ulaskom u NATO, Finska se odrekla politike vojne neutralnosti koju je imala od 1948. godine. Uprkos tome što joj je NATO partner od 1994. godine, ova nordijska zemlja nikada nije mogla da računa na zaštitu saveznika. Posledično, decenijama se sama brinula o svojoj odbrani, razvijajući impresivne vojne sposobnosti i društvo osposobljeno za borbu.
Prema mišljenju vojnih stručnjaka, prisutnost Finske u NATO donosi savezu neku vrstu arktičke Sparte, sa visoko obučenim snagama koje će pomjeriti središte gravitacije saveza na sjever. Cigla koja nedostaje u antiruskom sjevernom zidu je Švedska, za koju se očekuje da će se uskoro pridružiti savezu, nakon što Mađarska da zeleno svjetlo.
Najveće bogatstvo je koncept cjelovite obrane koji smo razvili svih ovih godina, kaže Vile Sipilajnen, savjetnik finskog ministra obrane, koji je pomno pratio pregovore o sporazumu o saradnji.
– Kao mala država morali smo da upregnemo cijelo društvo kako bi se spremilo za odbranu. Imamo vrlo razvijenu pešadiju, artiljeriju i naravno, stručnost u ratovanju na Arktiku.
U nedjelju su Finci izabrali novog predsjednika – Aleksandra Stuba, proevropski orijentisanog političara, oštrog kritičara Putinovog režima. Bez obzira na izbor, ne očekuju se veće promjene u spoljnoj politici Finske.
Obavezan vojni rok
U Ivalu je trenutno na desetine mladih redova koji imaju između 19 i 21 godinu, piše Forejn Polisi. Upravo su stigli i obrijanih glava iščekuju početak služenja vojnog roka. Mogu se videti kako marširaju oko baze i uče osnovne pojmove discipline.
Finska je jedna od rijetkih zemalja EU u kojoj je vojni rok obavezan, a sa 285.000 vojnika spremnih da se odazovu u svakom trenutku, ima možda najveću pešadiju u NATO.
Oko 900.000 ljudi od 5,5 miliona stanovnika Finske prošlo je vojnu obuku.
Graničar u Ivalu obučava redove s posebnim akcentom na izviđanje duž granice, gdje je u poslednje vrijeme vladala napeta atmosfera. Prošle jeseni oko 1.300 izbjeglica iz zemalja poput Somalije, Sirije, Jemena, Kenije, Maroka i Pakistana počelo se pojavljivati na finskim graničnim prelazima, uključujući onaj blizu Ivala.
Helsinki je optužio Moskvu da prevozi migrante do granice i sili ih da potraže utočište na drugoj strani, što predstavlja ‘ozbiljnu pretnju finskoj nacionalnoj bezbednosti i javnom redu‘.
Zatvaranje granice sa Rusijom
Krajem novembra finska vlada je zatvorila celu granicu i tako će ostati vjerovatno do 14. aprila. Takođe, Helsinki je prošle godine započeo izgradnju 200 kilometara dugačke ograde duž istočne granice.
U oktobru je naftovod koji povezuje Finsku i Estoniju teško oštećen, a finski istražitelji tvrde da su oštećenja nastala od sidra kineskog teretnog broda. Glasine o ruskoj umiješanosti rasplamsale su raspravu u medijima.
Posljednjih nedjelja Finska i baltička regija imaju problema sa GPS signalom, a mnogi Finci sumnjaju da iza toga stoji Rusija.
Tokom migrantske krize granična straža je dobila podršku jedne od najveštijih arktičkih formacija na svijetu – finske Jaeger brigade. Smeštena o Sodankili, oko 160 kilometara od Ivala, svoje ime duguje finskim nacionalistima koji su se okupili u Njemačkoj tokom Prvog svjetskog rata, kada je veliko vojvodstvo Finske još uvijek bilo do ruskog carstva.
Za finske saveznike u NATO-u, Jaegeri i zimski borbeni kurs koji oni organizuju postali su uzor za arktičko ratovanje, a zapadne zemlje – uključujući SAD – već godinama šalju svoje vojnike tamo na obuku. Od pristupanja Finske NATO-u ti zahtijevi su se povećali.
Duga istorija sukoba
Nakon potpisivanja pakta o nenapadanju sa Nemačkom 1939. godine Sovjetski Savez je pokrenuo ofanzivu protiv Finske kako bi povećao tampon zonu oko Lenjingrada u slučaju eventualnog napada iz Berlina.
Tada je, kao i u današnjoj Ukrajini, Moskva opravdavala invaziju na staru carsku provinciju pretvarajući se da stiže u pomoć manjini na finskoj teritoriji. Tada, kao ni danas, operacija nije prošla kako se očekivalo. Crvena armija je pretrpjela ogromne gubitke protiv finskih trupa, koje su bile spremnije za borbu u surovim zimskim uslovima.
Finci su bili posebno efikasni u malim jedinicama, a u svojim su redovima imali i nekoliko dobrih snajperista. Najpoznatiji od njih, Simo Hejha, zaradio je nadimak “Bijela smrt” nakon što je potvrđeno da je ubio najmanje 505 osoba, zbog čega se smatra najubojitijim strijelcem ikada.
Da Rusija nije napala Ukrajinu, Finska bi ostala neutralna
“Nakon raspada Sovjetskog Saveza, postojale su nade da će se Rusija približiti Evropi”, rekao je Henrik Mejnander, profesor istorije na univerzitetu u Helsinkiju.
– Štaviše, Finska je ušla u EU 1995. i očekivalo se da će se stvoriti zajednička evropska odbrana. Niko nije ni razmišljao o NATO.
Nekoliko koraka od kampusa, kip cara Aleksandra II dominira glavnim trgom glavnog grada. Ruski turisti, najbrojniji u Finskoj pre invazije na Ukrajinu, gotovo su nestali.
– Da Rusija nije napala Ukrajinu, Finska se ne bi pridružila NATO – kaže Mejnander.
Finska nije u NATO donijela samo veliku pešadiju i skijaške trupe. Može se pohvaliti artiljerijom jačom od bilo koje druge u zapadnoj Evropi, sa oko 1500 komada oružja i značajnom proizvodnjom teške municije. U decembru je Ministarstvo obrane objavilo da će više nego udvostručiti proizvodnju kako bi stvorili zalihe i nastavili pomagati ukrajinskim snagama.
Finska se naoružava
Helsinki je nedavno kupio protivvazdušni odbrambeni sistem Davidova praćka od Izraela i 64 aviona F-35 od SAD-a. Kupovina F-35 dovela je izdvajanja zemlje za odbranu u 2023. godini iznad 2 odsto BDP-a, što je teoretski minimum potreban za zemlje NATO-a, ali ga sledi samo trećina članica.
Za razliku od Estonije ili Letonije, Finska će moći sama da se brine o svom vazdušnom prostoru bez podrške NATO saveznika. Ako je suditi prema riječima savjetnika Ministarstva odbrane, povrede vazdušnog prostora iz Rusije bile su prilično uobičajene prije nego što se Finska pridružila NATO-u, ali od tada ih nije bilo: “Jasno je da postoji poštovanje vazdušnog prostora NATO-a.”
S druge strane granice, stari finski neprijatelj bori se da zadrži čvrstu konvencionalnu kopnenu silu. Ruski pandan brigade Jaeger, 80. motorizovana streljačka brigada i 200. motorizovana streljačka brigada, pretrpjele su velike gubitke u Ukrajini.
“Nije puno ostalo”, kaže pukovnik Kimo Kinunen, zapovjednik brigade Jaeger. “Ali oni imaju puno drugih mogućnosti”, ukazujući na vazdušne i pomorske snage, kao i nuklearne podmornice bazirane u blizini Murmanska.
U Ivalu je sada zatvoren prolaz prema Murmansku. Uz granicu je situacija mirna, ali granična straža je škrta na riječima kada je u pitanju sukob sa Rusijom.
– Ne znamo šta će se dogoditi, ali nadam se da će se sve vratiti u normal – kaže vojni obveznik. Njegov nadređeni je u prostoriji i oni razmjenjuju poglede kako bi bili sigurni da koristi odgovarajuće reči.
Kapetan Topi Kinunen, u svojim ranim dvadesetima, upravo je završio svojih prvih obaveznih šest mjeseci službe i sada je odlučio da započne još šest mjeseci kako bi trenirao pridošlice.
– Odlučio sam da dođem ovamo jer su teški uslovi, ali je isplativo – izgovara dok se novajlije hvataju u koštac sa puškama RK 62 finske proizvodnje koje su dizajnirane po uzoru na sovjetske kalašnjikove.
Tokom proteklih decenija, Finska je proizvela dovoljno za naoružavanje cijele rezerve. Uskoro bi oružarnica u Ivalu mogla otvoriti vrata i oružju iz Pentagona, piše Jutarnji list.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu