Prema riječima Krivokuće monografija bi trebalo da bude objavljena do 2025. godine, zato što obim građe i dalje raste, i zahtijeva dodatne razgovore, provjere, ili istraživanja.
– Knjiga će, zapravo, biti dvije knjige u jednoj. Prvi dio je faktografska priča o Milanovom životu – ispričana kroz dokumenta, izjave, intervjue, izvještaje sa koncerata, recenzije, projekte koje je radio van benda Ekatarina Velika, učešća u eksperimentalnim video-klipovima, pozorištu, filmu, prvom interaktivnom “telefonskom koncertu” ikada održanom na ovim prostorima 1994. godine, dakle – prije pojave interneta – ali i o njegovom javnom angažmanu devedesetih – objašnjava pisac.
Zahvaljujući Zadužbini Milana Mladenovića koja već posjeduje dragocjenu pisanu, foto, video i audio arhivu, kao i prijateljima i obožavaocima koji su podijelili sa nama svoje arhive – materijal za knjigu je, kako dodaje, izuzetno obiman, i u većoj mjeri digitalizovan.
– U pitanju su stotine tekstova, do sada neobjavljene fotografije, plakati, artefakti… Drugi dio knjige će sadržati razgovore sa onima koji su sa Milanom bili bliski, svirali sa njim, družili se van scene, živjeli, odrastali sa njim u Sarajevu, a zatim i Beogradu tokom sedamdesetih. Do sada su snimljeni razgovori sa pedesetak sagovornika, ali to nije kraj. Sjećanja i informacije koje smo dobili od sagovornika su dragocjeni u rekonstruisanju perioda odrastanja, prvih koncerata Limunovog drveta, Šarla Akrobate, Katarine II, snimanja, koncerata… Knjiga, suštinski, prati Milanov glas – kaže Krivokuća.
Na pitanje kako Milana pamte oni koji su ga poznavali priznaje da je iznenađujuće koliko se Milan privatno ipak razlikovao od one persone koju pamtimo sa koncertnih bina, prenosi Nova.
– Gotovo svima sa kojima sam pričao je najčešće prva asocijacija na Milana – osmijeh, a zatim blagost – i hrabrost. Naročito ta hrabrost, u vremenima kada su mnogi zanijemili. Mali je broj umjetnika u tadašnjoj Jugoslaviji koji su osjećali toliku odgovornost prema svojoj publici, i koji se nisu libili da toj publici saopšte ono što je važno, čak i kada su u pitanju neprijatne istine. Ne zaboravimo da je pjesma “Idemo” napisana prije početka ratova u Jugoslaviji. U knjizi će biti zastupljeni i neki mlađi muzičari na koje je Milan muzikom, ili djelima direktno uticao, poput bendova Koi Koi, Artan Lili ili proto tip – što knjigu okreće i ka sadašnjosti i budućnosti, jer će Milanov glas odjekivati i tamo – poručuje pisac Nebojša Krivokuća.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu