U vrijeme muzičkog pokreta “Novi talas”, počev od 1979. do 1986, Milan je bio osnivač dvije kultne supergrupe eks Ju “Novog talasa”. U pitanju su bili “Šarlo akrobata” i potom “Ekatarina Velika”, poznatija kao EKV.
Aprila 1980. godine pojavila se grupa „Šarlo akrobata“, i to kao predgrupa „Pankrtima“ na koncertu u SKC. Poslije kraćeg vremena grupa se ustalila u postavi: Milan Mladenović (glas, gitara), Dušan Kojić Koja (glas, bas gitara) i Ivica Vdović Vd (bubnjevi). Već na njihovim prvim nastupima i snimcima bilo je uočljivo da su jaki individualci i da svaki ima poseban senzibilitet. Koja je stremio minimalizmu u tekstovima i muzici, Milan nastojao da pjesme imaju kompletnu formu i da nose u sebi poetske slike, a Vd je u svemu tome bio neka vrsta vezivnog elementa i svojim iskustvima sa džez muzikom ubacivao ritmičku osnovu za poeziju i melodije druge dvojice.
Prve snimke su uradili za „Paket aranžman“ („Jugoton“, 1981), i to za pjesme „Ona se budi“, „Mali čovek“, „Oko moje glave“ i „Niko kao ja“. Ova posljednja ubrzo se nametnula kao nezvanična himna generacije.
„Šarlo“ je prije snimanja prvih pjesama učestvovao na legendarnom Omladinskom festivalu u Subotici krajem 1980, na kojem je osvojio drugu nagradu žirija za pjesmu „Ona se budi“.
Prvu ploču „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ snimili su za „Jugoton“ 1981. godine. Na njoj je predstavljena muzika koja, spojivši različite žanrove, po originalnosti i inovacijama nije imala pandana čak ni u evropskim razmjerama. Na jesen 1981, ubrzo po objavljivanju albuma, grupa se razišla – Milan je osnovao „Katarinu II“, koja je poslije jednog izdatog albuma evoluirala u „Ekatarinu Veliku“, Koja je svoje ideje realizovao preko „Discipline kičme“, gdje je jedno vrijeme svirao i Vd. Oba benda su ubrzo stekla reputaciju velikih domaćih sastava.
Podrška Milanu da napravi novi bend “Katarina II” stigla je najprije od samog Vdovića. Do proljeća ‘83. Mladenoviću (vokal, gitara) i Vdu (bubnjevi) se pridružuju gitarista Dragomir – Gagi Mihailović, basista Bojan Pečar, ali i jedna dama na klavijaturama koja će ubrzo steći nadimak “princeza jugoslovenskog roka” – zagonetna, crnokosa Margita Stefanović. Album ”Katarina II” nikada nije doživio tzv. komercijalni uspjeh. Uprkos tome, 50-ak minuta muzike nudilo je vješto upakovanu mješavinu psihodelije, energičnih ritmova i istančanog pjesničkog senzibiliteta. Time je ovaj album činio i svojevrsnu liniju presjeka između muzičkog koncepta ”Šarla Akrobate” i onoga što će kasnije postati ”Ekatarina Velika”. Tek će drugo izdanje donijeti zapaženiji uspjeh, ali tek nakon suočavanja sa promjenama koje će odrediti dalji tok karijere benda – kako u muzičkom smislu, tako i unutar samog sastava.
Sklonost ka narkoticima, a zatim i dijagnoza opake bolesti, uslovile su odlazak bubnjara Ivana Vdovića. Na njegovo mjesto pristiže Ivan – Fece Firči, a gitarista Dragomir Mihailović zbog neslaganja sa Mladenovićem takođe napušta bend. Mihailović sa sobom “odnosi” i dotadašnji naziv grupe, te nakon tvrdnje da mu pripadaju autorska prava na ime ”Katarina II”, ostatak ekipe mijenja naziv u ”Ekatarina Velika”.
Istovremeno, sve brojniji nastupi širom Jugoslavije omogućili su bendu da dopre i do šireg auditorijuma. Godine 1986. pojavljuje se naredno izdanje, a prve zapaženije hitove s albuma ”Ekatarina Velika” i publika i kritika će velikodušno prihvatiti – i to sa dobrim razlogom. Naime, Milanova zamisao da ljudima govori nešto što je njima neuobičajeno, ali na način koji im je koliko-toliko dostupan sada je dobila i konkretniji, uobličeniji izraz. Sposobnost da slušaoce povedu kroz najrazličitije nijanse i dubine ljudskih emocija – i to na posve suptilan i nenametljiv način – vremenom će postati i nešto poput zaštitnog znaka EKV. Osim toga, Milanov talenat da stvari prikaže upravo onakvim kakve jesu (bilo da to čini direktno ili metaforički), ostaće prepoznatljivi izraz benda sve do posljednjeg izdanja. To se sasvim lijepo uočava i na albumima “S’ vetrom uz lice“ (1986.) i “Ljubav” (1987). Dok su prvi ispratile zamjerke na pretjeranu komercijalnost, album “Ljubav” se, pak, smatra jednim od najboljih rok izdanja ovih prostora.
Godine 1989. objavljuje album “Samo par godina za nas”. Riječ je o izdanju koje će tokom godina postati prepoznatljivi pečat benda, a numera “Ti si sav moj bol” je u novembru 2006. izglasana i za najbolju jugoslovensku pjesmu svih vremena. Pa ipak, ono što će generacijama istinskih poštovalaca EKV-a ostaviti gorak utisak je svakako proročki momenat koji je obilježio ovo izdanje. Za razliku od prethodnika, album “Neko nas posmatra” (1993.) nudio je nešto pristupačniji pjesnički izraz, topliji zvuk i prozračnije muzičke aranžmane.
Početkom 1994. godine ”Ekatarina Velika” je neaktivna. Mladenović u proljeće odlazi u Brazil gdje zajedno s prijateljem i muzičarem Mitrom Subotićem Subom i grupom brazilskih muzičara radi na albumu “Angel's Breath”. Po njegovom povratku u Beograd bend nastavlja sa koncertnom aktivnošću i počinje s radom na novom albumu čiji je radni naziv „Ponovo zajedno“. Rad na albumu je, međutim, ubrzo obustavljen zbog Mladenovićevih zdravstvenih problema. U avgustu 1994. bend svira na festivalu u Budvi što je njihov posljednji koncertni nastup. Sljedećeg dana Milan Mladenović je prebačen u bolnicu gdje je otkriveno da ima rak pankreasa. Svega nekoliko mjeseci kasnije, 5. novembra 1994, Milan Mladenović je umro u Beogradu u 37. godini.
Njegovom smrću, ”Ekatarina Velika” je prestala da postoji. Glumio je u filmovima “Tajvanska kanasta” i “Crna Marija”. Tri ulice u bivšoj Jugoslaviji danas nose njegovo ime, one u Zemun Polju, Podgorici i Zagrebu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu