Jovana, 24-godišnja Srpkinja koja je napustila gradski život, suočava se sa ovakvim izazovima svaki dana ali priznaje uživa u tome.
Jovana Parmaković, mlada majka iz sela nadomak Sremske Mitrovice, odlučila je da zamjeni gradski život seoskim i preuzme porodično gazdinstvo sa 70 grla krupne stoke. Sa 24 godina, vodi računa o djeci, mljekarstvu i održavanju farme, i pokazuje da život na selu može biti podjednako dinamičan i ispunjen kao onaj u gradu.
Kao mlada majka koja je prvo dijete dobila sa 18 godina a zatim drugo u 23., probala je život u gradu, u Sremskoj Mitrovici, međutim kako je sa djetetom i suprugom živjela od jedne plate, malo po malo dolazila je ideja o životu na selu.
– Živjeli smo negdje oko godinu i po dana u stanu, u našem stanu. Živjeli smo od jedne plate. Tada kćerka još nije išla u vrtić, pa nisam ni tražila posao. Bilo je riječi da ga nađem kad ona poraste, ali smo se onda preselili, tako da do mog zaposlenja nije ni došlo. Muž je radio u jednoj klanici… živjeli smo relativno dobro – rekla je Jovana koja se na selo sa porodicom preselila aprila 2023. godine. gdje su odmah preuzeli 26 muznih krava od njenog oca.
Preuzela očevu farmu
Na imanju je tada bilo 26 muznih krava i ukupno oko 70 grla stoke, koje je otac 2014. godine, zajedno sa njenim bratom, uvezao iz Austrije. Brat je u početku radio na farmi, ali je kasnije odlučio da upiše stomatološki fakultet, pa je cjelokupno upravljanje ostalo na ocu, što mu je predstavljalo veliki teret. Kako je tada sa suprugom čekala prinovu, otac im je predložio da se presele na imanje. Ideja je bila da pokušaju da preuzmu vođenje posla, kako bi se izbjegla prodaja farme, s obzirom na to da je riječ o nečemu što je stvarano godinama. Kćerka i zet su se preselili i započeli novi život na selu, a već dvije godine razmišljaju o daljim planovima.
Na pitanje zašto baš krave iz Austrije a ne iz Srbije, Jovana je priznala da ni sama ne zna zašto, ali da krave poznate kao simentalce daju bolju telad i lakšu za održavanje.
– Izabrali su simentalce, vjerovatno su dobili neke savjete da su dobre. Znamo da je to zemlja mlijeka, krava i sireva. Simentalke su daju ljepšu telad, lakšu za održavanje, a ima i mlijeka – objašnjava ona.
Otkrila je i kako izgleda jedan dan na selu za nekoga ko se bavi stočarstvom i uz to brine o porodici.
– Pa sve zavisi, posebno zbog djece koja su još mala i nemamo kome da ih ostavimo. Sve zavisi od toga kada moja mama radi. Ako je ona prijepodne na poslu, onda sam ja kod kuće s djecom. To podrazumijeva pripremanje za dan, doručak, uspavljivanje sina, pa odlazak da nahranim telad. Poslije toga se vraćam kući, pripremam ručak i tako dalje, sve do večernjeg namirivanja stoke i pomaganja mužu – objašnjava ona za Jutjub kanal “Povratak na selo”
“Na selu se dobro živi”
Na pitanje da li se na selu može živjeti od sopstvenog rada, odgovara:
– Može, može. Nije sad da je bajno, da cvjetaju ruže i da se ima brdo para, ali da se živi normalno – može.
A da li se pokajala što je grad zamijenila selom, iskreno priznaje:
– Svaki dan se pokajemo deset puta, a onda se u isto vrijeme opet vratimo na to da se ne kajemo. Jednom se kajemo, pa za dva-tri minuta više ne, pa opet itd. Sve zavisi šta se dešava. Ako je dan lijep i dešavaju se lijepe stvari, ne kajemo se. Ako se desi nešto loše, tada se kajemo. Mislim da je to slučaj sa svima. Šta god da uradiš u životu, na kraju se barem malo pokaješ.
U vezi sa hranom za stoku, objašnjava da 95% hrane koju daju stoci sami proizvode. Otac se brine o proizvodnji, dok ostalo, poput premiksa, soli i drugih aditiva, treba da kupuju.
Planiraju proširenje farme
Što se tiče budućnosti ima donekle jasne planove.
– Planiramo proširenje farme i želimo da gradimo veću farmu gdje će sve biti uređeno. Trenutno imamo problem s nedostatkom prostora za mašine, pa većinu posla obavljamo ručno, što je izuzetno teško kada imate puno stoke. Kada izgradimo novu farmu, sve će biti modernizovano i mnogo lakše. Takođe, planiram da napravim malu kafanicu i možda neko etno-selo, jer volim takve stvari. Još razmišljam o uvozu malih krava iz Amerike, bar jedne, kao atrakcije. Imam puno ideja, ali videćemo šta će se ostvariti.”
Različite reakcije prijatelja i poznanika
Na odluku da grad zamijene selom prijatelji i porodica su različito reagovali.
– Mišljenja su podijeljena. Neki su oduševljeni i kažu da nam skidaju kapu, dok drugi smatraju da sam mogla da izaberem nešto lakše i bolje, a ne da ‘smrdim’, kako oni kažu. Iskreno, mene to ne pogađa. Kad poželim, našminkam se i odem u štalu da radim – ne vidim tu ništa čudno. Kod nas je uvijek bilo: ‘Uči školu da ne bi radio’, ali to nema veze s realnošću. Ljudi sjede u kancelarijama i rade osam sati za računarom, što je meni gore nego bilo koji posao na selu. U selu imam svoj mir, dvorište, slobodu, i to mi je vrjednije od bilo čega – govori ona za Jutjub kanal “Povratak na selo” pa dodaj da joj grad apsolutno ne privlači više:
“Grad je samo jedan veliki kavez”
– Grad mi djeluje kao veliki kavez, pun kola, betona i vreline. Ne mogu da zamislim kako ljudi tamo preživljavaju ljeti. Ali, svako ima svoje, kao što smo mi izabrali selo, tako neko bira grad – i to je u redu..
Na kraju, poručila je svima koji razmišljaju da napuste grad i presele se na selo.
– Život na selu je bolji – slobodniji ste, imate svoj mir i prirodu oko sebe. Razumijem one koji ne žele takav život, ali smatram da ljudi treba da probaju. Promjena može donijeti mnogo toga dobrog – rekla je Jovana za Jutjub kanal “Povratak na selo”, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu