Poslije ovog blickriga slijedi lančana objava rata Trećem Rajhu od strane Britanije trećeg septembra, a istog tog dana i Francuske.
Adolf Hitler, koji se nalazio na čelu Rajha, nije očekivao ovakvu brzu reakciju Britanije, misleći da će ona stajati po strani. Donekle je bio u pravu jer saveznici nisu činili ništa narednih dana da spasu Poljsku, osim same objave rata.
Pravo lice “superiorne rase”
Uzimajući u obzir viševjekovnu borbu Nijemaca i Poljaka oko pograničnih teritorija, Hitler je bio spreman tog trenutka na sve ili ništa.
Naređuje Hajnrihu Himleru, komandantu Šucštafela i Gestapoa, da slomi svaki mogući otpor u Poljskoj, što ovaj izvršava uz pomoć šest ajnzacgrupa ili eskadrona smrti koje raspoređuje po poljskoj teritoriji. Dvadeset sedmog septembra Varšava se predaje, Hitler dijeli Poljsku na tri dijela, a zapadni dio pripaja Rajhu.
Kada su se stvorili uslovi i očistile ulice od ljudskih leševa počele su pripreme za prve pljačke bogatih poljskih zbirki, što po muzejima to i po privatnim kolekcijama starih trgovačkih poljskih porodica koje su sakupljale vijekovima različite umjetnine. U ovu veliku pljačku Poljske uključuje se i Anenerbe, kao elitni nacistički institut, koji je 1935. godine osnovao Himler. Direktor Anenerbea, Volfram Sivers, piše četvrtog septembra 1939. godine Himleru pismo u kojem navodi ,,kako se u nekadašnjem njemačkom dijelu Poljske nalaze brojni muzeji koji čuvaju artefakte koji dokazuju postojanja praistorijske i istorijske njemačke kulture”.
Oltar raskomadan na 32 dijela
Jedan dio pljačke je bio specijalno upućen na pljačku oltara bazilike Svete Marije u Krakovu, za koju je bio zadužen jedan od naučnika Anenerbea i SS unterštrumfirer, dr Piter Paulsen.
Profesor arheologije na Berlinskom univerzitetu, Paulsen, dobija direktne komande od direktora Anenerbea, Siversa, da se prvog oktobra 1939. godine uputi u Krakov sa tri teretna vagona kako bi se vratio sa oltarom njemačkog umjetnika Vajta Štosa iz katedrale Svete Marije.
Pretpostavljajući ovu specijalnu operaciju Anenerbea, poljske vlasti su raskomadale oltar na 32 dijela i poslali ga u različite dijelove Poljske.
Oltar bazilike Svete Marije u Krakovu je remek-djelo koje datira između 1477. i 1489. godine, a djelo je bavarskog skulptora Vajta Štosa, koji je pretežno radio u Poljskoj od 1477. godine. Ovaj oltar pripada najplodnijem periodu rada Vajta Štosa, izrađenom u duhu kasne gotike, a u nekim elementima može se primjetiti približavanje renesansi. Sastoji se od pet dijelova na kojima je izrezbareno 200 figura poput svetaca, anđela, apostola, maga, kao i smrt i vaznesenje Bogorodice u središnjem panelu izrađenom jednim komadom od lipe, obojenom i na kraju pozlaćenom.
Dva panela sa strane prikazuju 12 scena iz života Svete porodice. Iznad glavnog panela prikazano je Bogorodičino krunisanje za zemaljsku i nebesku kraljicu, a pored nje su Sveti Stanislav i Sveti Adalbert iz Praga. Oltar je visok oko 12 i širok oko 10 metara i kao takav predstavlja nacionalno blago Poljske od izuzetnog značaja.
Potraga po poljskim selima
Prve inicijative za povratak Štosovog oltara u Njemačku predstavlja velika izložba u organizaciji Njemačkog muzeja u Nirnbergu još 1933. godine kako bi se obilježilo 400 godina od umjetnikove smrti, koji je bio zaboravljen u Njemačkoj sve do pojave nacističkog režima. Pošto su skupili određeni broj figura ovog zaboravljenog njemačkog skulptora iz vremena gotike, sada im je nedostajao oltar koji se nalazio na poljskoj teritoriji. Tako dr Paulsen uzima stvar u svoje ruke i počinje pretraživanje svakog poljskog sela da nađe ove dijelove oltara.
Paulsen je, prije nego što je krenuo u potragu za sanducima u kojima su se nalazili dijelovi oltara, bio dobro obaviješten o mjestima njihovog sakrivanja pomoću određenih nacističkih kanala.
Nekoliko sanduka je pronađeno u gotičkoj katedrali u Sandomircu, a došao je i do drugih djelova koje je isporučio velikom brzinom u Krakov. Paulsen je nekoliko dana boravio u Sandomircu, gdje je posjetio i muzej, pa usput pokupio neke vrijedne kolekcije i došao u posjed centralne baze podataka sa svim vrijednim artefaktima na osnovu kog su čelnici Anenerbea pravili selekciju vrijednih djela.
Oltar završio u podrumu
Poslije dolaska u Krakov on obilazi muzeje i takođe uzima podatke o eksponatima, koje pakuje sa sobom i odlazi zajedno sa sanducima Štosovog oltara za Berlin. Četrnaestog oktobra 1939. godine stiže u Berlin i trezoru Rajhsbanke isporučuje sanduke sa oltarom.
Ove vijesti o Paulsenovom poduhvatu su se proširile brzinom munje po Rajhu pa su mnogi bliži saradnici Hitlera tražili ovaj oltar za različite potrebe. Međutim, vrhovni komandant Trećeg Rajha odlučuje da oltar odloži u podrum srednjevjekovnog zamka u Nirnbergu sve do 1945. godine, kada je otkriven, vraćen u Poljsku i sastavljen u bazilici Svete Marije.
Ova pljačka oltara nije bila jedina. Naprotiv, samo je eskalirala u masovnu otimačinu poljskog blaga u koju je bio upleten veliki broj čelnika Trećeg Rajha.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu