Svjedoci smo vremena u kome se često čuje kako bogati pljačkaju siromašne dok oni samo nadgledaju situaciju iz svojih penthausa i zaključuju dogovore daleko od očiju javnosti. To nije slučaj samo našeg vremena nego i daleke prošlosti, što nas vraća u antičko doba, kada je temelje današnjih oligarha udarao Marko Licinije Kras.
Kras je bio čovjek koji je vješto operisao politikom uz pomoć nasilja i profita, a korupcija za njegovog vremena postaje oblik umjetnosti. Prijatelji, neprijatelji, izdaja, povjerenje, kod njega su bili na slobodnom tržištu. Njegove taktike postale su postulati za sve nadolazeće vijekove, a naredne generacije bogataša samo su nadograđivali ove čvrste temelje.
O životu ovog inovativnog biznismena Starog vijeka saznajemo od Plutarha, filozofa morala i hroničara generala i državnika. Po svjedočenju Plutarha, saznajemo da je Kras od nesreće koje su se tada dešavale u Rimu izvlačio samo korist i sticao bogatstvo na osnovu plebejaca.
Kras je dobro osjećao poslovnu priliku kao ajkula krv na kilometre u morskim dubinama. Njegovi prvi poslovni manevri vezuju se za osnivanje vatrogasnog odreda, koji su činili robovi. Čim bi se neka zgrada zapalila u Rimu, istog momenta su se zvale njegove vatrogasne jedinice da ugase požar. Međutim, požar nije mogao biti ugašen bez dogovora o preuzimanju spaljene zgrade pod njegovo vlasništvo uz isplaćivanje crkavice stanarima. Ako se dogovor kojim slučajem ne bi postigao, robovi koji su gasili požar bi se samo povukli i gledali kako zgrada gori do temelja. Kras bi u tom slučaju svakako vršio otkup zemljišta i gradio još jednu, slabiju zgradu.
Navode se informacije kako nije bila slučajnost da ti isti Krasovi robovi namjerno zapale zgradu kako bi je Kras ponovo otkupio. Takvim načinom došao je do većinskog vlasništva Rima i uvrstio se u prve kraljeve nekretnina.
Novac koji je sticao pomogao mu je da finansira senatore i vojsku. Prljavi novac pretvarao je u čist postupkom ulaganja u rimske institucije. Njegovi jedini talenti su bili lukavost, preduzetništvo i sticanje čvrstih poslovnih veza koje je postigao sa Cezarom i Pompejom. Rim je drhtavo pred ovom trojicom, koji su bili uspješni na različitim poljima, a zajedno činili “tricaranus” ili troglavo čudovište, kako ih je opisivao pisac Varo.
Po opisima Juvenala, kultura Krasovog vremena se kretala u ritmu najsvjetlijeg božanstva, a to je bogatstvo. Kako je moguće onda da ovo božanstvo nikada nije imalo svoj hram kao što su se obožavala ostala božanstva Starog Rima? Ovo pitanje ostalo je u potpunosti nerazjašnjeno do današnjeg vremena.
Američki istoričar Vilijam Sterns Dejvis, koji je pisao o “pozlaćenoj mladeži kasnije Rimske republike”, navodi da su Krasovi instinkti ljudskog bića uvijek potisnuti u korist instinkta finansijera čiji je kod bila komercijalizacija.
Ubrzo nakon Krasove smrti slijedi vrijeme u kome se više ne stiče bogatstvo u tako velikom obliku nego se samo nasljeđuje i rasipa. Mijenjaju se vrijeme i ideali, a plemićke porodice luksuznim životom polako izumiru kao što biva sa svakom uspješnom porodicom i iz skorije prošlosti.
Kada pomislimo da smo daleko od Antike i kada mislimo da je naše društvo uznapredovalo istog trenutka se sjetimo primjera ljudi poput Marka Licinija Krasa. koji je, po svjedočenjima Plutarha, “puštao da novac govori” i tako sticao uticaj u političkim krugovima Senata. Njegova slika poslovnog čovjeka ogledala se u sponzorisanju sportskih takmičenja, davanja novca u javne svrhe, kao i pomoći porodicama sa tromjesečnom zalihom kukuruza. Trudio se da ima imidž darežljivog čovjeka kako bi zadobio simpatije onih na rubu egzistencije.
Njegovo ime vezuje se i za Spartakovu pobunu, koja je zahvaljujući njemu i ugušena, a ova pobuna se često upoređuje sa šezdesetim godinama prošlog vijeka kada je nastao kultni film “Spartak”, a ulogu Krasa preuzima Lorens Olivije. Ovaj film je bio politički, a snimljen je odmah poslije MakKartijeve istrage simpatizera lijevog krila. Scenarista se našao na crnoj listi, a ispred bioskopa su organizovani protesti antikomunističkih grupa. Film je poredio tadašnju robovlasničku Rimsku republiku s američkim društvom.
Osobine mnogobrojnih bogataša kroz vijekove možemo prepoznati u Krasu kao jednog među prvima koji stiče bogatstvo zahvaljujući ranim prevarama sa nekretninama, što ga čini najbogatijim čovjekom u istoriji Rima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu