On je postao najstariji živi čovjek u Srbiji nakon smrti 107-godišnjeg Sime Ivoševića, 22. oktobra prošle godine.
Jedno od troje preživjele djece roditelja
Živanova majka Persa rođena je u susjednom selu, u porodici Lukovića, a otac Radič je iz Latvica. Imali su 11 djece, od kojih je osmoro umrlo. Živan je jedan od troje preživjelih. Latvice su, inače, u vrijeme Živanovog rođenja pripadale Austrougarskoj monarhiji.
U školu je išao samo tri godine, dok nije dobio prve batine od učitelja. Poslije toga nije htio ni da prekorači školski prag. Do svoje dvadesete čuvao je stoku, da bi se zatim pridružio kraljevoj vojsci i tu ostao.
Bio i četnik i partizan
Kada je izbio Drugi svjetski rat, Živan je prvo mobilisan u četnike, gdje je proveo godinu i učestvovao u pet borbi, između ostalog i sa ljotićevcima, a zatim u partizane, gdje je proveo godinu i jednom se čak našao pred streljačkim strojem, ali se spasao.
Uspio je čak da pobjegne iz vojne bolnice, iz fašističkog lagera u Skoplju, zahvaljujući jednoj ženi koja mu je kroz žicu proturila civilno odijelo. U tom odijelu uspio je da prođe cijelu okupiranu Srbiju i stigne do svojih Latvica.
Poslije rata posvetio se poljoprivredi, napravio je kuću u rodnom selu i stekao porodicu. Ženio se dva puta, jednom 1937. godine, a drugi put 1951. godine. Prva žena mu je umrla 1950. godine. Sa njom je imao petoro djece. Druga supruga je preminula 2004. godine. I sa njom je imao dvije kćerke. Imao je i jednu usvojenu djevojčicu, kako kaže poćerku.
Danas ima više od 30 potomaka.
Široj javnosti postao je poznat tako što je sa 102 godine bio najstariji aktivni lovac u Srbiji, ali i cijeloj Evropi.
Nervira ga što mora da koristi štap
Njegov recept za dugovječnost, kako sam kaže, jeste da u svemu bude umjeren, pomiren sa Bogom, da “ima Boga u duši”, da čita Sveto pismo i pali nedjeljom tamjan, da bude pošten, da se drži dobrih ljudi i bježi od zlih. Kako kaže, mržnja je smrt za organizam, a dugovječnost donose ljubav i vjera.
Nervira ga što posljednjih godina ima problema sa sluhom i koristi štap. Nedostaje mu društvo i razgovor. Ujutro, kada ustane, popije jednu kafu i popuši jednu cigaretu, i to je to za cijeli dan, osim kad mu neko svrati u goste. Onda umije da zapali i po dvije-tri.
U planinskoj kući živi sam, nema vode, nego mu donose dobronamjerni ljudi u kanistrima. Sam kuva otkad je udovac i sam čisti. Iako mu je 106 godina i dalje može da čita, iako teže, a ponešto od svojih sjećanja i zapiše u dnevnik, prenosi Blic.
I dalje pamti, prema sopstvenim riječima, imena svih dobrih ljudi koji su mu u životu pomogli.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu