I nisu to nužno samo lažne vijesti i senzacionalistički naslovi kao što je „Kokain ubija koronavirus“, koji se širi internetom. To je još očigledan primjer plasiranja netačnih informacija zahvaljujući neograničenim i neregulisanim onlajn prostranstvima, na kojima se svako osjeća kao mali bog.
Problem su one druge vijesti neprovjerene, nadograđene, loše interpretirane, na granici vjerovatnoće ili novinarskim žargonom rečeno nabudžene, koje se nađu u kredibilnim medijima. Bilo da se juri za naslovom, klikom, senzacijom ili vijestima kojih nema, a treba ih napraviti, trebalo bi, bar u pravilu, da postoje zaštićena područja u koja se ne zalazi.
A ako je išta takvo područje to je javno zdravstvo u momentima kada je dobro uzdrmano problemom kakav je koronavirus iz Kine. U takvim je situacijama pravo i potreba ljudi da znaju sa čim se suočavaju neprikosnoveno. Ruku pod ruku sa obavezom da se oboljelima pruži sva moguća i dostupna ljekarska pomoć.
I zamislite sad da u tom haosu doktor uzme pa malo eksperimentiše sa lijekovima koje će dati zaraženom pacijentu?! Jer, gore-dolje, orijentaciono to je tu?! E to, otprilike, radimo kada plasiramo dezinformacije i neprovjerene informacije ili vijesti gdje vijesti nema o korona ili bilo kojem drugom virusu. U oba slučaja, šteta je stvarna, osjetiće je već ugroženi i sluđeni ljudi.
Zato je i pravo javnosti na prave, istinite informacije zapravo osnovno ljudsko pravo. Teorijama zavjere se teško može stati u kraj, ali informacijama se može upravljati, samo treba da smo svjesni problema. Mediji prvi.
Na kraju, da pogledamo malo i u svoje dvorište. Kakva je, konkretno, korist od objavljivanja informacije o tome da je neko dijete, iz te i te škole, dobilo grip, u sezoni gripa? Šteta je, na drugoj strani, očigledna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu