Nisam imala namjeru da krijem porođaj, ali mnogo toga se brzo i neplanirano desilo. U odnosu na prvu trudnoću, druga je bila rizična, pa je onda i porođaj bio ranije nego što je trebalo. Svih devet mjeseci me je pratio strah i strepnja, a posljednje nedjelje sam provela u bolničkom krevetu. Koliko god je dijagnoza bila kompleksna, teška i zabrinjavajuća, od početka sam znala da smo Dača i ja “dream team” i da će na kraju sve biti kako treba, rekla je ona.
– Ovo je bila najteža situacija u kojoj sam se našla u životu, ali nisam ostavljala ni promil mogućnosti da se sve neće dobro završiti. Vjerovala sam u nas dvoje i pozitivnim mislima pobijala teške slutnje. Osim činjenice da ćemo oboje biti živi i zdravi, u mojoj glavi nije postojala druga opcija. Danilo nam je došao 3. marta. U početku je zaista bilo neizvjesno i traumatično, a on je odmah pokazao da je bravi borac i heroj.
Ksenija je nakon porođaja imala operaciju.
– Danilo je došao kući, ja sam opet završila u bolnici. Znala sam da je u najsigurnijim rukama, rukama moje mame, i bila sam mirna. Mogla sam da se fokusiram na još jednu rundu životne borbe, koja je uslijedila kada je stigla dijagnoza – „acreta previa centralis“. Nije rijetkost da poslije teške trudnoće, kakvu sam ja imala, dio posteljice ostane zalijepljen u tijelu. Nažalost, ni mene to nije zaobišlo – istakla je voditeljka, pa odgovorila na pitanje o čemu je razmišljala dok se borila za život.
‒ Vjerujte da se ne sjećam šta mi je tačno prolazilo kroz glavu. Vjerovatno sam mislila na sve i svašta, ali znam da sam imala samo jedan cilj – da se vratim kući, djeci i porodici. Mislim da su me te misli održale u životu i dale mi vjetar u leđa kad je bilo najteže.
Ksenija je otkrila i kako se sada osjeća:
‒ Jeste, Bogu hvala. Dača i ja smo odlično, a tako je zahvaljujući stručnom timu klinike Narodni front koji je, predvođen prof. dr Željkom Mikovićem i dr Minjom Stanković, danonoćno brinuo o meni. Njihove riječi podrške nikada neću zaboraviti. Bez njih ne bih bila toliko hrabra i pozitivna. Zahvaljujući njihovom znanju i ljudskosti spavala sam mirno, jer sam znala da sam u najboljim rukama. Nikada neću moći da dovoljno zahvalim svim sestrama koje su mi uljepšavale dane svojim osmijehom. Veliko hvala svim divnim damama koje su brinule o meni 52 dana, koliko sam provela u bolnici – rekla je.
Voditeljka, koja je prevazišla veliki životni izazov, rekla je šta je naučila i ovog iskustva.
‒ To je tačno. Zahvalna sam na svemu što imam. Prvo što sam rekla mami kad sam došla kući bilo je: “Poslije ovoga što smo prošle, ni ti ni ja više nikada se nećemo nervirati ni oko čega.” Svakome je njegova muka najteža, ali slušajući priče djevojaka sa kojima sam dijelila sobu shvatila sam da i nad problemom ima problema. Zajedno smo prevazilazile najteže situacije i vrlo sam ponosna na prijateljstva koja sam stekla u bolnici”.
Ksenija takođe ima kćerkicu, Loru, koja ima tri godina, a sada je progovorila o njenom prvom susretu sa bratom Danilom.
‒ Čim ga je vidjela, rekla je da je mnogo lijep i da ima zelene oči kao i ona. To je bila ljubav na prvi pogled. Za njihov zagrljaj se živi, i kada ih vidim zajedno znam da je sve vrijedilo. Uprkos tome što je još mala, tokom mog boravka u bolnici bila mi je velika podrška i s nestrpljenjem je čekala brata. Ona je moja prva ljubav i prva sreća.
Na kraju Ksenija se osvrnula i na to, kako je svom nasljedniku dala baš ime Danilo:
‒ Ja. Do posljednjeg trenutka nisam razmišljala o tome jer mi je bilo najvažnije da on bude dobro. Kada je došao momenat odluke, palo mi je na pamet – Danilo. Odlučila sam da se naš heroj tako zove – rekla je ona, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu