Sudbine

Vukan je DJEČAK OLUJA: Desetomjesečni mališan ima sindrom zbog kog i dalje ne sjedi i otežano se hrani, šanse za ovu bolest su bile 1 u 6 miliona

Kada biste samo mogli da vidite uživo i upoznate Vukana, videli biste kakav je to dječak. "Dječak oluja", tako su ga nazvali njegovi roditelji. Dečak koji je mamu i tatu naveo da okrenu svijet naopačke zbog njega, a koji je rođen sa sindromom toliko retkim, da je jedini ovakav slučaj u Srbiji.

Vukan je DJEČAK OLUJA: Desetomjesečni mališan ima sindrom zbog kog i dalje ne sjedi i otežano se hrani, šanse za ovu bolest su bile 1 u 6 miliona
FOTO: BUDIHUMAN.RS/SCREENSHOT

On je Vukan Vidojević, rođen 8. juna 2020. godine u Beogradu. Na rođenju je ova preslatka beba ocijenjena ocjenom 9, ali su ljekari posumnjali na Daunov sindrom zbog takozvanih facijalnih malformacija spuštenih ušiju, kosih očiju, bez rupice između nosa i usana…

Zbog toga je, na svu sreću, kako kaže Vukanova majka Marija, urađena genetička analiza, koja je pokazalagenetski poremećaj – Anomalia chromosomatica non specificata Q99.9, odnosno nebalansirani hromozomski rearanžman – sindrom distalne trizomije 10 q.

Ovo je prvi i jedini takav slučaj u Srbiji. Vukan je beba rođena u 1:6.000.000. Zabilježeno je svega 40 ovakvih slučajeva u čitavom svijetu. U pitanju je izuzetno redak, ali veoma dobro istražen genetski poremećaj.

Pročitajte još

Djeca sa ovim sindromom kasno prohodaju ili ne prohodaju uopšte, progovore, ili ne progovore nikada. Prate ih i mnogi drugi zdravstveni problemi, kao što su problemi sa gutanjem (kratak vrat), varenjem hrane, disanjem, problemi sa sluhom i vidom, respiratorne infekcije, epileptični napadi, blagi do teški intelektualni invaliditet, abnormalnosti srca, bubrega i skeleta (11 umesto 12 parova rebara), nerazvijenost kosti potkolenice. Djeca sa ovim sindromom su niskog rasta.

Dječakova majka Marija Vidojević ispričala je njihovu priču za portal Telegraf.rs, sa željom da svijetu predstavi svog čarobnog Vukija, ukazujući da on nema bolest, već sindrom.

– Vukan je izazvao takvu buru u mom životu… Zamišljala sam da ću imati djevojčicu koja će sa mnom da trči po gradu, a onda se rodio dječak. I to dečak sa posebnim potrebama. On je mene naveo da okrenem cijeli svijet naglavačke za njega, mene – koja inače nisam bila za dječake. Izazvao je tako pozitivnu oluju u mom životu… Ta oluja je ujedinila sve, pomirila ljude iz porodice koji po 10, 15 godina nisu pričali – navodi Vukanova mama.

Kako kaže, njen sinčić imao je definitivno veći zadatak svojim dolaskom na svijet.

– A moj zadatak je da njega učinim srećnim i ovaj svet boljim mjestom – kaže Marija.

Vukan se od rođenja liječi u Beogradu. Redovno ide na fizikalne tretmane i posećuje Kliniku za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju. Još se ne okreće zbog smanjenog mišićnog tonusa, ne može održi svoju težinu na rukama, pa ne sjedi, ne puzi.

“Mami su dali kovertu kada sam se rodila”

Marija navodi da je ona nosilac takozvane balansirane translokacije, koja se kasnije odrazila i na Vukanovo stanje.

– Imam dva gena koja su polomljena, i njihovi krakovi su zamijenili mjesta, to se naziva balansirana translokacija. Tek kada je Vukanu dijagnostikovan njegov sindrom, testirali su mene i supruga. Pošto su kod mene pronašli tu translokaciju, morali su da testiraju onda sve članove moje porodice. Ispostavilo se da to moja mama nosi i da je prenijela meni. U mom slučaju je sve bilo u redu, a kod Vukana nije bilo tako. Njemu se hromozom 10 polomio, i zalijepio na hromozom 22 – objašnjava naša sagovornica.

Kako kaže, prenatalni test to ne bi pokazao, piše Telegraf.

– Jedini način da se to vidi je ukoliko se uradi amneocenteza. To su radili mojoj mami, te 1991. godine, kada sam rođena. Ljekari joj nisu rekli za moje stanje, već su joj dali kovertu i rekli da mi je preda kada se ja udam. Ispostavi se da mi izgubimo tu kovertu pri seljenju. Da sam znala to prije no što sam zatrudnila, u sedmoj nejdelji bih mogla da znam da li bi moje dijete bilo urednog razvoja – ističe Vukanova mama.

Ova mlada žena na svog sina gleda na najveći dar, svjesna da možda neke stvari njeno dijete u budućnosti neće moći da radi.

– Želimo samo da radimo na tome da Vukan bude srećno dete i da svi mi budemo srećni. Situaciju ne možeš da promeniš, ali možemo da poboljšamo njegovo stanje. Nisam plakala kada sam saznala da ima sindrom, najpre nisam ni vjerovala. Sada znam da Vuki neće trčati sa mamom kako je mama zamislila, neće zadirkivati ljude u prolazu… Ali njegovo rođenje je učinilo veliku stvar – priča Marija.

Njena poruka je da nema problem što njeno dijete ima dijagnozu, već ima problem sa svijetom koji misli da ona ima problem.

– Moj zadatak je da ljude upoznam sa Vukanom, da bi on sutradan imao srećno djetinjstvo i bio prihvaćen, a ja sam jedna vesela i pozitivna mama – ističe Marija.

Za dalji napredak neophodni su mu specijalistički pregledi, dijagnostika, kontrole, fizikalni, defektološki i logopedski tretmani, hidroterapije, hipoterapije, muzikoterapije, akupunktura, taktilna i senzorna stimulacija, banjsko liječenje, laboratorijske analize. Sredstva su mu potrebna i za tretmane u hiperbaričnoj komori, ortopedska pomagala, medicinski materijal, za lekove i suplemente, tretmane matičnim ćelijama u Turskoj, kao i za putne troškove i smeštaj.

Sami tretmani i njega iziskuju dosta sredstava i roditelji nisu u mogućnosti da troškove liječenja finansiraju sami, stoga se obraćaju svim humanim ljudima da pomognu koliko je ko u mogućnosti da njihov mali šampion napreduje u lečenju.

– S obzirom na to da se ugovor sa Fondacijom Budi human sklapa na dvije godine, mi smo naveli koliko je novca potrebno u tom periodu za Vukana, a to je iznos od oko 15 miliona dinara, odnosno oko 135.000 evra. Terapije matičnim ćelijama su 9.000 evra, a treba da ih bude bar 8. One moraju da se odrade u bolnici u Turskoj – navodi Marija.

Majka malog Olija: Marija, tu sam za tvog Vukana

Mariji je podršku pružila i Timea, majka malog Olivera Pal Gajodija koji boluje od rijetke i teške bolesti, spinalne mišićne atrofije tip 1.

– Draga Marija! Tu sam ti za podršku, tu sam i sve te razumijem! Svaki tvoj drhtaj, svaku tvoju suzu, svaki tvoj jauk i ja sam prošla… Marija, tu sam za tvog Vukana, kao što si ti bila uz mog Olivera! Dragi naši prijatelji, pomagači! Kada se čovek suoči sa retkom genetskom bolešću, to je bol u grudima koji se ne može opisati, ta neizvijesnost i strah, boli više od svega na svijetu. Kada ne znaš šta ćeš, kuda ćeš i kako, ali treba da kreneš, da se boriš, sve da daš za svoje dijete. Dragi dobri ljudi, ja, kao Oliverova mama, neko ko je prošao sve ovo, a imala Marijinu podršku, molim vas, podržite njihovu borbu! Molim vas, posaljite SMS 990 na 3030! Budite Vukanova šansa! Sva drhtim i ne vjerujem da se dobrim ljudima dešava ovako nešto – napisala je Oliverova mama.

Za Vukanovo lepše sutra! Budimo humani!

Pomozimo Vukanu!

Slanjem SMS poruke: Upišimo 990 i pošaljimo SMS na 3030

Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human990 i pošaljimo SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000000856467-81

Uplatom na devizni račun: 160600000085705563IBAN: RS35160600000085705563SWIFT/BIC: DBDBRSBG

Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj

Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal

Skeniranjem NBS IPS QR kod-a na vašoj mBanking aplikaciji: NBS IPS QR kod

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu