BHard Ultra Race & Brevet je biciklistička trka na distanci od 1.200 kilometara sa 14.000 metara penjanja. Vozi se samostalno, bez podrške, kroz niz kontrolnih tačaka, a maksimalno dozvoljeno vrijeme je 90 sati.
– Nisam ni sam znao šta da očekujem i na šta je moje tijelo spremno da izdrži i hoće li moći uopšte to da podnese. Od velike pomoći je što na ovoj turi nisam bio sam, jer je sa mnom išao i još jedan moj prijatelj. Sama tura koju smo mi išli iznosila je oko 1.200 kilometara i veći je mentalni zamor, jer sjediti na biciklu koji je napravljen da ide brzo, a ne da bude udoban četiri dana nije naivna stvar. Lično, meni je to bio najteži aspekt svega ovoga. Sve ovo je nešto novo za mene, pa i vožnja noću, pogotovo kad se noću spuštate niz planinu. Imao sam priliku po noći u tri sata, da se spuštam niz Jahorinu sa vrlo malo odjeće što je bilo naivno od mene, ali teško je sve situacije predvidjeti unaprijed prije nego sam krenuo iz Banjaluke – govori za “Srpskainfo” Luka.
Smatra da nije profesionalni vozač, nego entuzijasta koji gaji ljubav prema biciklizmu i prirodi.
– Može se reći da ima jedna grupa entuzijasta u Banjaluci koja broji oko 100 članova. Definitivno se brzo upoznaju ta neka ustaljena lica koja stalno voze i koji su uzori za neke duže vožnje. To je vrlo pozitivna zajednica i drago mi je da postoji. Meni je relativno nova, jer meni je biciklizam nov, obzirom da sam ovim počeo da se bavim prije godinu i po – priča on i ističe da vozači automobila u velikoj mjeri nemaju razumijevanja prema biciklistima koji idu na duže vožnje.
Priča i o tome šta je on doživio vozeći kroz BiH i da li je imao nekih problema.
– Nažalost, ona nekolicina koja se odnosi loše prema nekome zapravo ostavlja mnogo jači utisak. Rekao bih da većina vozača ispoštuje neku distancu, neku brzinu presretanja, ali da, uvijek se javi neki izuzetak koji ima neku poentu da dokaže time da prođe preblizu kraj vas. Druga stvar, vožnja noću je neko moje novo otkriće i vozači su puno oprezniji prema biciklistima što je opet velika sreća, jer nema puno prometa i ta druga traka je dovoljna da se ostvari prostor između automobila i bicikla. Rekao bih da je dosta dobro, ali da i ta druga grupa ljudi i nije toliko mala, ti koji se ophode loše i bez nekog poštovanja prema biciklistima kao učesnicima u saobraćaju – smatra Gajić.
Kada je u pitanju biciklistička infrastruktura, ona je u Banjaluci, kao i u čitavoj BiH u jako lošem položaju.
– Postoji tendencija da se biciklistička infrastruktura poboljša, ali prosto, toliko je troma ta neka težnja i to što imamo se nekako sporo poboljšava i trenutno imamo biciklističku infrastrukturu koja je nepovezana i često nelogično postavljena gdje su brojni primjeri. Recimo, na Zelenom mostu se iz dvije trake i biciklističke staze put sužava na jednu traku i biciklistička traka prestaje – naglašava on.
Smatra da je najbolji primjer uređenosti biciklističke staze od Lazareva ka Rebrovcu gdje ima staza koja traje u kontinuitetu.
– Po gradu, nažalost nema tog nekog kontinuiteta, i sve dok nema tog kontinuiteta, ljudi neće preći preko straha od automobila i bliskog kontakta sa njima. Nemam problem s tim, ali neko kome služi bicikl da dođe od tačke A do tačke B s razlogom brine i s razlogom i treba da brine – poručio je Luka.
Ističe da u njegovom životu postoje dvije epizode od i do ture, jer je, kako kaže, relativno nov u biciklizmu i nije puno vozio prije ture od 1.200 kilometara.
– Ja sam relativno kratko malo prije same ture kupio drumski bicikl. Dugo sam imao želju da odvezem, tako da nijedna upala ne bi smanjila doživljaj mog oduševljenja što sam uspio to da završim. A ta epizoda poslije ture je šta sad? Sada sam imao neke dvije noćne avanture, noćno osvajanje Vlašića. Organizator ove velike ture i ja smo došli na ideju u 11 sati uveče da krenemo i da se popnemo na Vlašić i da se vraćamo preko Kneževa što je bilo jedno sjajno iskustvo od 12 sati. Dočekali smo jutro na Vlašiću i bilo nam je lijepo – istakao je Gajić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu