Nisam imala priliku da imam svoje dijete, toliko sam radila i gotovo svakodnevno putovala, pa nisam imala vremena. Svakako, čak i da sam imala neku nesuglasicu sa partnerom sa kojim bih imala dijete, mislim da bih se teško razvela jer sam jako osetljiva. Ali zato imam tri kumčeta kojima sam mama, tetka, strina. Imam Bogdana Popovića, koji ide u osnovnu školu i uči klavir, imam Jovana Popovića i Magdalenu Popović, koja ide na balet i dobila je ime po mojoj mami. To su naša dječica i ja sam zadužena za muziku, modu i štosove, piše Blic.
Udali ste se za Amerikanca i imate neobičnu ljubavnu priču. Kako je sve počelo?
– Moja nana koja se udala u ugovoreni brak iako je bila zaljubljena u prvog komšiju, uvijek mi je govorila da se nikada ne plašim da ljubav neće doći. Molila me je da joj obećam da će partner doći šta god se dešavalo u životu. Svi su se začudili kad se pročulo da sam se udala. Roditelji mog supruga su porijeklom iz Srbije, a upoznali su se u Holivudu. On je drugi put dolazio u Srbiju 1999. godine sa urnom svoje majke. Kako je sletio na aerodrom, na slabom srpskom se objašnjavao sa carinikom da nosi urnu majke. U tom trenutku sirene su se oglasile i on se vratio u svoju zemlju. Bombe i sve i mi se sretnemo u dvorištu u centru Beograda. Dopao mi se prvi put kad sam ga vidjela, njegovi prsti i ruke. Otišla sam i desio mi se kvar na kompjuteru i drugarica je baš njega poslala. Pričali smo cijelu noć, a kompjuter nismo ni pipnuli.
Kažu da ste čest gost na Kalenić pijaci…
– Pokojna nana me je vodila na tu pijacu i tamo ima što nigdje nema. Tamo su najčešće ljudi koji imaju tako malo i srećni su, to je neki poseban sentiment. Uvijek založe vatru, pjevaju i sviraju, njima je tako malo potrebno da budu nasmijani. Volim tamo da odem, odlična je to lekcija, imaju tako malo, a imaju sve. Otvaraju mi srce i vole me jer sa mnom mogu da pričaju o svemu. Ako je negdje ostao duh kakav je bio ranije, to je na Kalenić pijaci. Krenem sa kolicima i napunim ih knjigama, lampama i tričarijama. Mama je godinama bila protiv toga, ali kad god me pita gdje sam nešto kupila, ja kažem baš na pijaci. Htjela je svojim očima to da provjeri i uvjerila se. Takve pijace imaju u Parizu i Londonu i nije to nikakva sramota. Tu se može naći razni namještaj, nakit, japanske narodne nošnje, ma svašta, i da znate, uvijek se cjenkajte.
Kako je došlo do toga da budete učesnica rijalitija?
– Mislila sam da idem na selo nedjelju dana. Tamo sam otišla sa kompjuterom i telefonom, nisam imala pojma da će mi sve oduzeti na ulazu. Kad sam ušla, pitala sam ljude zašto tako sjede, zašto ne idemo na kafu u kafić… Oni me tek gledaju u zabezeknu, mislili su da ih provociram, a ja ništa nisam shvatila.
Mnogi i dan-danas prepričavaju vaš razgovor sa magarcem na “Farmi”.
– To mi je bio jedini spas. Sa ljudima se nije dalo pričati uopšte.
Proputovali ste dosta, da li ste dom pronašli negdje van Srbije?
– Više od svega na svijetu volim da se vratim ovdje. Strašno mi je žao što mi i dalje ne shvatamo koliko je naš život ovdje lep i dobar. Ljudsko biće na svakoj tački na ovom svijetu ima mogućnost da izabere u koji kutak će ići. Mi imamo život ispunjen običnim stvarima koje su zapadnom svijetu postale nemoguće. U zapadnom svijetu razgovor sa ljudima počinje i završava se iz neke tišine. Svaki put kad se vratim u svoj dom, sa koferima, kažem: “Mama, mi ovdje živimo kao gospoda!”. Nigdje meni nije ljepše nego u Srbiji.
Trenutno strudirate, kako vidite sebe u budućnosti?
– Studiram u Danskoj. Gotovo sam završila filozofiju, pa sam sticajem okolnosti zbog posla i putovanja morala sve da pauziram. Rekla sam, kada naiđe trenutak da se tome posvetim i da nastavim s učenjem koje jako volim, to će se desiti. S obzirom na obrazovanje, profesionalno i životno iskustvo, kontakte koje imam svuda po svijetu u budućnosti sebe vidim kao savjetnicu iz sjenke. Neću valjda po vrelom suncu da dajem savjete? – poentirala je Bebi s osmijehom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu