Prepodobni Pavle rodio se u gradu Eleji. Roditelji njegovi, veoma pobožni i bogoljubivi, Antioh i Evdokija, bijahu iz roda prepodobnog i bogonosnog oca Joanikija Velikog.
Još kao dječak Pavle ostade siroče, jer mu roditelji umriješe. Nemajući od čega da živi, on postade čuvar svinja, i tako izdržavaše sebe. Njegov stariji brat Vasilije bijaše monah u manastiru na gori Latri.
On posla po Pavla i pozva ga k sebi u manastir. U manastiru Vasilije predade svoga brata Pavla starcu Petru, vrlo velikom podvižniku, da ga nauči podvizavanju. Rukovođen starcem, Pavle se revnosno podvizavaše sa svakom poslušnošću svome starcu, i veoma napredovaše u duhovnom životu. Starac se naročito staraše da Pavla nauči neprestanoj molitvi i neprestanom bdijenju.
Umrtvljujući tijelo svoje, Pavle nikada nije legao na postelju ili na rogožu da spana, nego se naslanjao na zid, ili na drvo, ili na kamen, i tako bi pomalo odspavao. Često, da bi savladao san, on je tovario sebi na leđa dva teška kamena, i tako svu noć hodao oko manastira do jutrenja; ili je odlazio na obližnju riječicu, i u sjenci drveća predavao se suznoj molitvi i bogorazmišljanju.
Kada se božanstveni starac Petar prestavi ka Gospodu, bratija mnogo moliše Pavla da se primi starješinstva i bude im iguman. Ali blaženi Pavle to odlučno odbi; i željan većih podviga udalji se u zabačenu pešteru na visovima gore Latre. Tu se on usamljenički podvizavaše, provodeći vrijeme u neprekidnim molitvama i bdijenjima i postovima. Hranjaše se žirom. Tu on doživljavaše mnoga i teška iskušenja od zlobnih demona, koje on blagodaću Božijom tako obezoruža i pobijedi, da ih ni u šta računao nije.
Za svoje podvige blaženi Pavle dobi od Boga blagodat čudotvorstva i prozorljivosti.
Tako, na bezvodiom mjestu on molitvom izvede vodu. Na njega je silazio oganj s neba, i on je sav blistao nebeskom svjetlošću. Kada se molio, prsti su mu plamtili kao buktinje, i plamen je suktao iz njih do u nebo. On imađaše anđela koji je zajedno obitavao s njim, svagda ga čuvao, vidljivo razgovarao s njim zbog velike čistote duše njegove, i rado ispunjavao svaku želju njegovu. Jednom svetitelj spomenu svjež sir; anđeo mu odmah donese takvoga sira. Drugom prilikom blaženi se opomenu salate; anđeo mu je donese. Jedanput se svetitelju slomi štap koji je on imao i čuvao; anđeo mu onda donese druga i predade mu.
A od bezbroj čudesa blaženoga Pavla evo još neka. Samim imenom njegovim odgonjahu se daleko čitave vojske demona, bolesti biježahu od bolesnika, slijepe oči iscjeljivahu se, sve patnje tijela izliječivahu se. Isto tako, imenom svetiteljevim iscjeljivahu se strasti duše prije strasti tijela.
Duše koje su stradale nepoznavanjem istinitoga Boga i bile nečiste, postajahu zdrave i čiste molitvom svetiteljevom. Ovaj čudesni otac bijaše prepun svake blagodeti Božije. Mio i vedar, on bijaše naročito milostiv i samilostiv prema grešnicima koji se kaju. Tvoreći vrline i živjeći po svemu bogougodno, on se udostoji prevelikih i premnogih otkrivenja i viđenja.
Slava njegovih neobičnih podviga i svetog života privuče k prepodobnome Pavlu mnoge podvižnike, koji se nastaniše u podnožju svetiteljeve stjenovite peštere i ustrojiše manastir. Car Konstantin Porfirorodni često je pisao blaženom Pavlu moleći ga za molitve i savjete, piše Espresso.
Za vrijeme svoga usamljeničkog molitvenog podvizavanja, uznemiravan od mnogobrojnih posjetilaca, prepodobni Pavle se dvaput udaljavao na ostrvo Samos, gdje je osnovao lavru i obnovio tri manastira, razrušena od Agarjana. Po drugom povratku u Latru, on predskaza čas svoje smrti. Zatim siđe sa gore i, blagoslovivši bratiju, ovaj blaženi otac u miru predade duh svoj Gospodu, otišavši u nebesko blaženstvo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu