Planirano je da po gradu bude postavljeno 36 modernih autobuskih stajališta koji imaju punjače za telefone, solarne panele, te led displeje sa redovima vožnje. Ovakva stajališta na koja Banjalučani, ruku na srce, nisu navikli, već su postavljena u centru, kod “Boske”. Planirana su i na potezu kod Elektro-tehničkog fakulteta, pa u naseljima Obilićevo, Starčevica, Borik, te u ostalim dijelovima grada.
– U narednom periodu kompletan grad biće opremljen novim, modernim autobuskim stajalištima. Počelo se u centru grada, nakon toga postavljanje je nastavljeno i u Boriku, a biće i u svim ostalim naseljima u gradu. Autobuska stajališta koja su zamijenjena novim biće premještena u prigradska mjesta i na sela. Na taj način, mnoge lokacije u gradu će dobiti autobuska stajališta koja nikada nisu imala – rečeno je za Srpskainfo iz Gradske uprave.
Ali, ne mora čovjek da ode kilometrima izvan centra da vidi polomljena, iskrivljena, išarana stajališta. Istina je, nisu sama od sebe propala, već od ljudske ruke bezobraznih pojedinaca. Primjer je ono u Dervišima, preko puta tržnog centra. Polupanih i razvaljenih stranica od pleksiglasa ne pruža baš dobru zaštitu od kiše ili vjetra. U naselju Lazarevo, kod škole “Borisav Stanković” dugo vremena nije popravljeno stajalište koje se, uz sve, i nakrivilo. Iscrtano, oblijepljeno, pa još i prljavo. Ispod klupe često više papirića nego u kanti pored.
– Ruglo. A mnoga su takva. Mi odavde na pamet znamo kada ide autobus, ali neko ko ne koristi autobus tako često može samo da bleji u ovu zarđalu tablu gdje bi trebalo da stoji red vožnje. Sramota je da ljudi ovo rade sebi ispred nosa, ali ne razumijem ni nadležne da nikako ne dolaze ovo da srede – kaže mještanin Lazareva za Srpskainfo.
Oni koji čekaju autobus sa Petrićevaca prema centru nemaju baš nikakvo stajalište. Ni polupano, niti zarđale table bez reda vožnje. Onaj ko prođe, ne može ni da pretpostavi da je tu autobusko stajalište, jer ništa na to ne ukazuje. Putnicima nadstrešnicu “glumi” pasarela iznad glava. Doduše, visoko iznad često nije nikakav zaklon od kiše ili snijega. Kada je vjetar, spasa nema.
– Preko puta je nadstrešnica. Kakva-takva, ali postoji. Sa ove strane nikakve oznake, znaka da je tu stanica. Nekad je bila bar ona tabla, pa pisalo bar koji autobus staje. Treba nam ovdje nešto iznad glava i da se sklonimo od vjetra. Stojimo baš uz tranzit, zimi je baš grozno od hladnoće, jer pored nas prolaze kamioni, automobili. Često nas i ispršću – kaže Ljuba T. iz naselja Petrićevac.
Ništa da ih zaštiti nemaju ni oni koji autobus čekaju na jednom od stajališta u Kozarskoj ulici. Narandžasta tabla, klupa zarasla u šiblje i drvo nad glavom. Tako izgleda autobusko stajalište u gradu. Doduše, nisu sva stajališta u ovoj ulici takva. Neka imaju normalnu nadstrešnicu.
U Prijakovcima kod Banjaluke jedno stajalište privlači pažnju. Tu je improvizovana klupa od panela i vune, koju je vjerovatno neko od mještana napravio kako ima gdje da sjedne dok čeka neki od autobusa koji ne dođu po redu vožnje baš uvijek. Baš ta imitacija klupe podebljim lancem zavezana je za konstrukciju stajališta, vjerovatno kako je neko ne bi odnio.
Ovo su samo neki primjeri iz naselja gdje stajališta nisu po nikakvih standardima i normama. Lijepo je uređivati centar Banjaluke, ali ne žive ljudi samo tamo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu