Mala Cana je, naime, progovorila o posljednjim danima Andrije Bajića i dotakla se njegovog odnosa sa kćerkama.
– Ovdje se ne završava život njegov, ovo nije kraj, niti će se ikada završiti. Recimo sjećam se gleda tako TV, leži, nedjelju dana, dvije tri, ćuti, vidim ja on se unervozio. Uvijek sam ga pitala jesi se javio djeci, ako nisu javi se, sve ovo što pričam Bog mi je svjedok, za sve ostalo crno ispod nokta mi ne znači. Samo sam gledala da on bude srećan i da te njegove godine koje su mu se bližile kraju, provede sa svojom porodicom, jer moji su roditelji razvedeni i znam šta to znači. Jednom se tako zaplakao tako, ja mu kažem što plačeš, on kaže nemaju vremena da dođu kod mene da popijemo kafu – započela je Mala Cana.
– Tek sad shvatam za koga sam ja bila udata. Tek shvatam tu veličinu, ljude koji me zovu neprestano. Ne znam odakle im moj broj – rekla je pjevačica.
“Donosila sam hranu da imamo šta da jedemo”
– Ja sam iz svoje kuće u Pesku donosila hranu da jedemo, on je bio bubrežni bolesnik. Imao je i kćerke, ali ja sam nosila šerpe. Jedan komšija me pitao kada je Andrija preminuo: “Cano samo mi reci šta si nosila u toj torbi?” Kad sam mu rekla čovjek nije mogao da vjeruje. Ja ništa ne očekujem… Imao je dijalizu, sjećam se sjedio je u kafiću, ma to je bilo: “Mi tebi ne možemo da se odužimo, šta si uradila za našeg oca”. Poslije dva dana ja doživljavam u bolnici napade od njih, vrijeđanje, maltretiranje, udaranje. To se vodi kao nasilje u porodici, pokušale su da me odvoje da me izbace iz sobe, e od tad treba da se zapitaju za sve ostalo – rekla je.
– Stalno je govorio “Dušo moja”, to su njegove dvije posljednje riječi. To znaju i njegova djeca. Kolege su me savjetovale kako da se postavim i šta da radim, rekli su mi da Andrija ne bi volio da me vidi ovakvu, da Andrija ne bi volio da prestanem da pjevam. On je blistao gledajući mene, bila sam njegov ponos. Trudiću se kao što mi je rekao da ga nikad ne obrukam i ne dozvolim da me neko maltretira i zlostavlja i da nastavim kakva jesam prizemna, jer niko ne zna šta u životu može da bude – rekla je.
– Ja kad sam imala moždani udar, to zna i njegov zet i njegove djeca, svi znaju mislim sam da to neću da preživim. Pošto sam imala taj ugovor o izdržavanju, ja sam mu rekla ako se meni nešto desi, da tu vikendicu ne da nikome nego svojim unucima i da vikendica ne može da se proda. To bi ostalo njima, nije meni ništa bilo bitno, ja sam samo mislila da su one mene prihvatile, što me jako razočaralo. Istinski sam mislila jer ne možeš nekog da voliš danas i poštuješ sve što je za tvog oca urađeno, i za dva dana sve se promijeni bez razloga – rekla je Mala Cana i odgovorila na pitanje da li misli da li se Andrijine kćerke plaše da će im oteti nešto od imovine.
O podjeli imovine
– Da li vi zaista mislite da o tome razmišljam. Samo mi je u glavi da mu je duša mirna. Molim se za njega, borim se gdje je on stao. Andrija im ne bi oprostio, rekao je sve im je opraštao, ali to što su me napale to ne, na tebe ruku da dignu – rekla je.
– On je njih volio, nikog nije mogao da promijeni, mene jeste jer sam ga slušala. Volio je svoje unuke – rekla je.
“Snimala sam naše razgovore”
– Nastaviću da pjevam jer je to moj Andrija tražio u bolnici. Rekao je da nikada ne prestanem da pjevam. Da širim njegovu muziku, srpsku muziku, da čuvam. Živjeću kako znam i kako umijem. Skromno. On od njegove penzije, ja od mog minimalca– kaže Cana, pa dodaje:
– Meni je pozlilo u Pančevu. Došla sam na vrijeme. Zašto me nisu sačekali, stvarno ne znam. Mislim znam, zna i moj Andrija. Kada je prešao na VMA tražio je da mu kupim telefon i karticu. Htjela sam da dam njegovoj djeci, ali on je rekao ne nikako. Postoje naši razgovori koliko smo mogli da razgovaramo- rekla je ona brišući suze pa nastavlja:
– Kažu mi plače, a nema suza. Nikom ne bih poželjela što sam ja doživjela. Snimala sam naše razgovore. Sve naše razgovore. Prekjuče sam uzela telefon i htjela da mu čujem glas. Čula sam njegov glas i u najgorem njegovom trenutku kada je jedva govorio. Posjedujem snimke kako je pričao kako ćemo živjeti – rekla je.
– Posjedujem snimke jednog povrijeđenog oca, iako sam mu stalno govorila da se mane toga, pusti, imamo kako nam je tako nam je. Ima snimke, mnogo snimaka, vjerujte mi da sam dijete, kad bi to čula ne znam šta bih uradila. Nikakav kontakt nemam sa njegovom porodicom, ne javljaju mi se djeca od Tomislava Bajića. Ja sam održavala maksimalno kontakt i tjerala da ih obilazi. On je išao kod moje porodice, oni su ga prihvatili svuda je bio dočekan, on je bio moj suprug. Do sahrane su se javili, sada me niko ne pita ni kako sam. Meni je Andrija rekao, došlo je do zabune oko prezimena kad smo se nas dvoje vjenčali. Imao je strah, znam i zašto, mogao je sve da radi samo nije smio da se oženi zbog kuće. Da krijem nemam potrebe, ne lažem ništa. Nisam jedina žrtva u njegovom životu, ali nikako nije volio kao ja i do kraja bio uz njega – rekla je pjevačica.
Mala Cana se slomila na pomenu
Podsjetimo, četrdesetodnevni pomen istaknutom pjevaču narodne muzike Andriji Bajiću održan je danas na Novom groblju u Beogradu. Kraj vječne kuće pevača u Aleji zaslužnih građana okupili su se članovi njegove porodice, prijatelji i kolege.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.