On se sada prisjetio teškog detinjstva, ratnog perioda kao i perioda prije popularnosti kada je radio težak posao.
Dino Merlin je u mladosti radio u fabrici, a sada je otkrio kada je prvi put pomislio “Uspio sam”.
– To je bilo 1985./1986. godine kada sam radio drugi album “Teško meni sa tobom, a još teže bez tebe”. U to vrijeme početaka svaki novi koncert bio je pomalo beg od brutalnih uslova u kojima sam radio u fabrici, tako da ja zapravo nisam mogao nazad. Morao sam uspjeti, morao sam ići naprijed, jer je nazad bila provalija. Poslije tog albuma uslijedila je turneja koja je imala dostatan broj publike koja mi je omogućila da preživim tu godinu i godine poslije, jer pisati pjesme i živjeti od muzike na ovim prostorima je kao skočiti s litice i nekim čudom ostati živ – rekao je pjevač.
Odrastao bez oca
Dino Merlin je odrastao bez oca, a majka mu je bila najveći oslonac.
– Majka je bila stroga, ali bila je moja utjeha. Dobro je znala skriti ljubav prema meni i sestri, ali ponekad bi se otkrila kada bih pred spavanje dobio pola jabuke. To je bio znak da sam taj dan bio dobar dječak. Naučila me životnoj lekciji da budem kritičan prema sebi, naučila me pojmu autorefleksije i da nikad, ali nikad ne tražim krivca izvan sebe. Za sve poljupce i strelice odgovoran sam sam. Osim toga, naučila me radnim navikama, radnoj etici i da ništa ne pada s neba i zauvijek sam joj zahvalan na tome – rekao je, pa nastavio:
– Mogu reći da sam i danas onaj dječak na travi koji voli igru, ali život često nije igra. Prije je to, kako kaže jedna poslovica, “jahanje tigra – kad jednom kreneš, nema stajanja.” Rođen sam i odrastao u Starom gradu i moj put do kuće uvijek je vodio pokraj groblja. Možda je zato u meni uvijek zajedno išlo i jedno i drugo, i život i smrt, i svijest o prolaznosti, i potreba da pjesmom pokrijem strah. I dan danas sebe vidim kao tog dečaka koji korača pokraj groblja i tiho pjevuši.
– Moja su ljeta bila bosonoga. S kriškom hljeba namazanom maslacem i jednom paradajz provodio bih ljeta na Miljackoj. Nisam bio izuzetak, većina moje generacije rasla je u skromnim uslovima, ali bilo je dovoljno sunca da nam osvijetli dane i da budemo srećni. Kasnije, kako je život tekao, sve aktivnosti koje sam radio kako bih preživio, pa i taj rad u fabrici, bili su “bypass” do mog sna. A to je ovo što živim sada. Ja sam ostvario svoj san i sad ga živim – rekao je on.
“Rat me je promijenio”
On je rekao i da ga je rat mnogo promijenio.
– Kao i svakog normalnog čovjeka, rat vas promijeni i, rekao bih, unizi. To su ekstremne životne situacije koje izazivaju ekstremne emocije i reakcije. A što je god ekstremno, nije dobro i sačuvati ljudskost u takvim situacijama je neprocjenjivo. Ali, nažalost, ljudi su prokleti. Čini se kao da je mir samo predah između ratova. Istorija ljudskog roda je istorija ratova i stradanja i valjda nam je tako suđeno do sudnjeg dana – rekao je on za Večernji.hr.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.