Još uvijek nisu posjetili Srbiju, a muzičku karijeru svog sina redovno prate i raduju se njegovim uspjesima.
Život u zemljama bivše Jugoslavije donio mu je mnogo lijepih trenutaka, susreta, prijatelja, ali i nov pseudonim.
Profesorka hrvatskog jezika u privatnoj školi u Zagrebu objasnila mu je da je Kiki skraćeno od Kristijan, a Brava prevod njegovog prezimena Lok (Locke).
Kiki Brava je u početku bila prijateljska šala, a onda je to novo „ime“ Kristijan prihvatio.
– Nakon što sam završio školu jezika, moj prijatelj koji u Zagrebu ima restoran zamolio me da dođem da sviram. Punih mjesec dana svake večeri sam pjevao i svirao gitaru. Tada sam prvi put pokušao da pjevam eks-ju pjesme, ljudima je to prvo djelovalo čudno, a zatim postalo prilično kul. Tako sam iskalio zanat – sjeća se Kiki za portal Priče sa dušom.
Kada se sezona svirki završila, ovaj momak iz Arlingtona riješio je da posjeti Beograd i što dublje upozna nekadašnju jugoslovensku muziku.
– Odmah sam se zaljubio u ovaj grad. Svi su bili vrlo ljubazni i gostoljubivi prema meni i ovdje sam se brzo osjetio kao kod kuće. Iako sam se selio po raznim zemljama, Beograd mi se uvijek činio kao glavna, matična baza. Osjećam se da sam dio grada i obrnuto – iskren je Kristijan.
A kako je Kiki dospio na brdoviti Balkan?
Iz Sjedinjenih Američkih Država je krajem ljeta 2012. godine došao u Zagreb sa planom da se sretne sa Hrvaticom sa kojom se upoznao preko fejsbuka. Nakon četiri mjeseca ćaskanja preko društvenim mreža, on sa računara iz malog eko-sela u Teksasu, ona iz Zagreba, došao je trenutak za susret.
Međutim, kako su se brzo zaljubili, tako su se poslije dvije nedjelje i odljubili.
– Sutradan sam otišao u biblioteku da koristim internet i, pošto je bila zatvorena, upoznao sam se sa djevojkom koja je sjedila ispred. Počeli smo priču, pitala je odakle sam i riješila da mi pokaže grad. Poslije nekoliko dana pozvala me je na ostrvo Prvić kod Šibenika. Dok smo kampovali na plaži, svirali i igrali šah, došao je Borko iz Beograda, izbjeglica iz Šibenika, koji u Hrvatskoj nije bio od svoje 14. godine. Na gitari je zasvirao Dorse i Roligstonse, a ja sam nastavio sa Led Zepelinom. Ubrzo smo postali najbolji prijatelji, prenosi Blic.
“A kada sam zakoračio u Beograd… Nešto je bilo u vazduhu…”
– Autentičan ukus Balkana osjetio sam tek kad sam prešao srpsku granicu, a još više kad sam zakoračio u Beograd. Nešto je bilo u vazduhu. Možda je teško objasniti, ali mislim da svako ko je ovdje bio ili ko ovdje živi ima sličan utisak. Ovdje osjećam da sam u srodstvu sa ljudima, ovdje su mi moja ljubav i strast prema muzici i kulturi omogućili da se sa ljudima povežem na dublji način – objašnjava Kristijan za Priče sa dušom.
Gitaru svira od svoje dvanaeste godine, a ideju je dobio dok je boravio u crkvenom kampu. Na jednom od talent šoua koji se sastojao od crkvenih pjesama iznenada se na sceni pojavio momak sa Nirvaninim “Smells like teen spirit”, što je oduševilo prisutne.
Kad se vratio kući, Kristijan je pronašao staru jamahinu akustičnu gitaru koju je dobio od ujaka i prepustio se svom talentu.
Sa kolegom Dušanom Stojakovićem koji svira na usnoj harmonici ima dvojac “Kiki Brava’s Tex-Yu Duo”. Oni izvode repertoar sa pjesmama na engleskom i srpskom jeziku: klasični rok, eks-ju hitovi, stare popularne bluz pesme.
– U Beogradu imam prilično jednostavan način života. Volim da se družim s prijateljima u parku, da sviram na gitari i da pjevam. Volim i da odem na koncerte u gradu i podržim ovdašnju muzičku scenu (rok, džez, bluz, džipsi, fank, klasika). Treniram u teretani i nekoliko puta nedjeljno pohađam časove joge. Trenutno ne nastupam, ali se nadam da ću uskoro opet početi da radim – iskren je Kristijan.
Ove godine snimio je i spot za svoju prvu autorsku pesmu “Gdje me put nanese”. Zanimljivo je da mu je tekst za nju 2015. godine poklonio hrvatski pjesnik Krešimir Butković, nakon što je pročitao Kikijev intervju na sajtu seebiz.eu.
– Dugo smo na njoj radili, nekoliko sam puta snimao vokalne dijelove jer sam neprestano pronalazio greške u naglasku ili u izgovoru. Ali, uz pomoć nekoliko prijatelja i profesora jezika, to je ispalo najbolje moguće. Za mene je to bio najvažniji aspekt. Snimali smo je u nekoliko studija i više puta remiksovali prije nego što sam napokon mogao reći da je gotovo. Bilo mi je važno da moj prijatelj i kolega, legendarni eks-ju basista Nenad Japanac Stefanović svira bas. Video spot je snimio moj prijatelj Filip Andrejević.
Kaže da ima široko znanje o bivšim bendovima i istoriji jugoslovenske muzike, za šta se dodatno zainteresovao otkako mu je prijatelj Borko otkrio bendove poput EKV i Partibrejkersa.
– Mislim da je EKV bio prvi bend koji mi se odmah dopao. Kasnije sam bio opsjednut albumima Olivera Mandića jer mi se činilo da imaju viši nivo produkcije u poređenju s drugim stvarima iz eks-ju pravca. Volim i Smak i sjajne gitariste poput Točka i Josipa Bočeka. Prvog dana u Beogradu upoznao sam se sa njegovom kćerkom. Tada nisam znao ko je Boček, ali kad sam na jutjubu pronašao “Dinamit”, zaista sam bio impresioniran koliko je to dobro“, rekao je Kristijan Lok, alias Kiki Brava za Priče sa dušom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu