Sudbine

“Žao mi je što ne mogu biti aktivna kao ranije” Baka Soja (87) je najstarija volonterka u regionu, svojom humanošću vraća osmijeh ljudima

Pomagati drugima, a ne očekivati ništa zauzvrat odlika je samo velikih ljudi.

Slobodanka Soja Milovančević
FOTO: RINA

Kad se pomene ime Slobodanke Soje Milovančević (87), svi će odmah znati ovu dobru ženu blagog osmijeha i dobre duše, i uprkos svojim godinama, ova žena iz Topole i dalje ne odustaje.

Preko pedeset godina sam volontirala i žao mi je što zbog starosti ne mogu da budem aktivna kao ranije. Vodila sam knjige o svim korisnicima i uvijek sam se na svaki poziv odazivala bez pogovora. Volontiranje je posao koji zahtijeva puno predanosti, požrtvovanosti i ljubavi, jer obilaziti korisnike i u najudaljenijim mjestima po snijegu, kiši, suncu a pritom i razumjeti sve njihove potrebe nije ni malo lako, ali ja sam to radila marljivo i predano. Sada mi je samo žao što ipak ne mogu biti aktivna kao ranije – kaže Soja Milovančević.

Ona dodaje da joj glavna zvijezda vodilja u ovom humanom pozivu ljubav prema ljudima, kao i želja da im pomogne. Kako kaže, tu je da ih sasluša i razumije.

– Obišla sam mnogo ljudi, nekad i dugo pješačila kako bi stigli do njih i pomogli im. Ništa nije teško, jer nema veće sreće kad vratite osmijeh na nečije lice – rekla je humana Soja.

Pročitajte još

Na hrabrosti i posvećenosti Soji bi mogle pozavidjeti i mnogo mlađe koleginice. Tokom svih godina koliko se bavi volontiranjem priče je zapisivala, govoreći da je svačiji život roman i vrijedan pažnje, pa je njena bilježnica prepuna humanih djela koja je učinila.

– Soja je volonter naše organizacije sa najdužim višegodišnjim stažom. Ova draga i požrtvovana osoba učinila je za Crveni krst bezbroj plemenitih djela. U svojim objavljenim zbirkama pjesama koje je pisala često je isticala kroz stihove važnost Crvenog krsta i pozivala druge ljude da se uključe i postanu volonteri naše organizacije kako bi taj krug humanosti i požrtvovanosti bio što širi, a patnje ljudi oko nas što manje – rekla je Biljana Pavlićević, sekretar Crvenog krsta Topola.

Volonteri širom svijeta 5. decembra proslavljaju svoj dan, a koliko su važni najbolje se pokazalo tokom pandemije korona virusa. Često se za ove humane ljude može čuti da nisu plaćeni ne zato što njihov rad ne vrijedi, nego zato što je u materijalnom smislu apsolutno neprocjenjiv.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu