Kolumne

Zašto čuvamo ćirilicu

Zakon o očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma usvojen je prethodne godine.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, kao i ministarka kulture Republike Srbije Maja Gojković i ministarka kulture i prosvjete Republike Srpske Natalija Trivić dali su veliki doprinos da se ovaj zakon izglasa na Dan nacionalnog jedinstva, 15 septembra.

Tako je donekle ispravljena nepravda prema zanemarenom ćiriličnom pismu, koje je po nekim istoričarima, poput Jovana Deretića i Dragoljuba Antića, prvo ikada nastalo pismo u istoriji civilizacije.

U studiji “Srbica istorija pismenosti” istoričar Jovan Deretić tvrdi da su drevni Srbi tvorci prvog pisma u istoriji, koje naziva Srbica. Pismo je nastalo u periodu vinčanske, vatinske i butmirske kulture, a u bronzanom dobu proširilo se sve do Minojske civilizacije na Kritu, gdje je prepoznato kao Alfabet.

Srbica se u periodu raskola Zapadnog i Istočnog Rimskog carstva pretopila u ćirilicu, čemu su doprinijeli Ćirilo i Metodije. Do konačnog stvaranja srpske srednjevjekovne feudalne države i definitivnog priklanjanja vizantijskom kulturnom prostoru za vrijeme Stefana Prvovenčanog Nemanjića i njegovog brata Svetog Save (Rastko Nemanjić), primorsko (jadransko) jezgro srpskog etničkog prostora je uslovno naporedo koristilo latinicu, glagoljicu i ćirilicu.

I to upravo tim redoslijedom: kolonizujući gradove po jadranskoj obali prvobitno su prihvatili latinicu za svoje pismo. Postepenim i sve intenzivnijim okretanjem ka standardnom jeziku i pismu stvorenim za svoje potrebe, okrenuli su se korišćenju glagoljice. Da bi, na kraju, prihvatili ćirilicu kao efikasnije i u vizantijski kulturni prostor uklopljenije pismo.

Od 11. vijeka pa sve do prve polovine dvadesetog jedino pismo u masovnoj kulturnoj upotrebi Srba bilo je ćirilično. Latinica je takođe bila u upotrebi, naročito u Austrougarskoj – u današnjoj Vojvodini i Vojnoj Krajini, kao i u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji.

Gledajući iz ugla jezika i pisma, Srbi su učinili mnogo da zaštite svoj identitet. Nemanjićima je Vatikan ponudio da trajno prihvate latinicu i katoličku vjeroispovijest, te da trajno postanu najveći i najdominatniji narod na Balkanu, no oni su to odbili priklonivši se Carigradu. Mit o stradanju Srba i zavjeri “zapadnog svijeta” protiv njih traje od tada.

Vatikanska biblioteka krije, kažu upućeni, ogroman broj starih spisa koji bi značajno pomogli u dešifrovanju prave istorije Srba. Zagonetna istorija Srba u sebi sadrži mnogo zvaničnih istina, ali i mnogo lažnih činjenica. Srpski jezik i pismo se stoga moraju štititi, a zakon treba poštovati.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu