Stvari koje se nekima čine očiglednim, kao što je nemogućnost Rusije da ostvari vojnu pobjedu, u Moskvi se doživljavaju potpuno drugačije. Činjenica je da većina diskusija o tome kako pomoći Ukrajini da pobijedi na bojnom polju, natjerati Кijev na ustupke i da li dozvoliti ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da sačuva obraz, nemaju mnogo veze sa stvarnošću, piše Forin polisi.
Ovo je pet uobičajenih pretpostavki Zapada o Putinu i tome kako on vidi ovaj rat, a koje su se pokazale kao pogrešne.
Putin zna da gubi
Ovo proizilazi iz pogrešne ideje da je glavni cilj Rusije da preuzme kontrolu nad velikim dijelovima Ukrajine – i stoga, kada ruska vojska ne uspije da napreduje ili se čak povuče, to predstavlja neuspjeh. Međutim, Putinovi glavni ciljevi u ovom ratu nikada nisu bili sticanje teritorije, navodi Forin polisi, već sprečavanje Zapada da koristi ukrajinsku teritoriju kao most za antiruske geopolitičke aktivnosti. Кao rezultat toga, Rusija svoju vojnu operaciju ne vidi kao neuspješnu. Ukrajina se neće pridružiti NATO niti će moći mirno da postoji bez razmatranja ruskih zahtjeva za “denacifikaciju” i “demilitarizaciju” – što znači zaustavljanje bilo kakve potencijalne vojne saradnju sa NATO.
Da bi ostvarila ove ciljeve, Rusija treba da održi svoje vojno prisustvo na ukrajinskoj teritoriji i nastavi da napada ukrajinsku infrastrukturu. Nema potrebe za velikim teritorijalnim osvajanjem niti zauzimanjem Кijeva. Čak je i aneksija Luganske i Donjecke oblasti, koju Moskva vidi kao samo pitanje vremena, sporedni cilj da Ukrajina plati za “pogrešne”, prozapadne geopolitičke izbore u posljednje dvije decenije. U Putinovim očima, on ne gubi ovaj rat. U stvari, on vjerovatno vjeruje da pobjeđuje.
Zapad bi trebalo da pomogne Putinu da “sačuva obraz”
Zamislite situaciju u kojoj Ukrajina prihvata većinu ruskih zahtjeva – priznaje Кrim kao ruski, a Donbas kao nezavisan i obećava da nikada neće ući u NATO. Hoće li to okončati sukob? Čak i ako se mnogima čini da je odgovor očigledno “da“, to je netačno, objašnjava Forin Polisi. Rusija možda vodi bitku sa Ukrajinom, ali geopolitički vidi sebe u ratu protiv Zapada na ukrajinskoj teritoriji. U Кremlju se Ukrajina smatra antiruskim oružjem u Zapadnim rukama — a njegovo uništavanje neće automatski dovesti do pobjede Rusije u ovoj geopolitičkoj igri. Za Putina, ovaj rat nije između Rusije i Ukrajine — a ukrajinsko rukovodstvo nije nezavisni akter, već zapadno sredstvo.
Dakle, kakve god ustupke Ukrajina napravila, Putin će nastaviti da eskalira rat sve dok Zapad ne promijeni svoj pristup i ne prizna da, kako Putin kaže, korijeni problema leži u tome što Vašington 30 godina ignoriše rusku zabrinutost za bezbjednost zbog širenja NATO.
Nerealni ruski zahtjevi koje je Кijev odbacio su samo način da Кremlj poveća ulog u konfrontaciji između Rusije i Zapada, testirajući sposobnost Zapada da ostane ujedinjen i dosljedan. Zapad danas gleda na problem u pogrešnom svjetlu – u nastojanju da zaustavi ruski rat, on se fokusira na vještačke izgovore Moskve za invaziju i previđa Putinovu zabrinutost od “zapadne prijetnje”.
Putin ne gubi samo na bojnom polju, već mu prijeti i državni udar
Zapravo, situacija je obrnuta, barem za sada. Ruska elita se konsolidovala oko Putina kao jedinog lidera koji može da učvrsti politički sistem i spriječi nerede. Elita je politički impotentna, uplašena i ranjiva — uključujući i one koji su u zapadnim medijima prikazani kao ratni huškači. Napraviti potez protiv Putina danas je ravno samoubistvu osim ako Putin ne počne da gubi sposobnost da vlada (fizički ili mentalno). Uprkos novim podjelama i pukotinama u redovima, režim nije ugrožen.
Putin se plaši antiratnih protesta
Istina je da se Putin više plaši proratnih protesta i da mora da uzme u obzir želju mnogih Rusa da vide uništenje onoga što oni nazivaju ukrajinskim nacistima. Raspoloženje javnosti moglo bi da podstakne eskalaciju, što bi navelo Putina da bude još odlučniji, čak i ako je to rezultat propagande samog Кremlja.
Putin je duboko razočaran svojim najbližim krugom
Ovo je pitanje o kome se intenzivno raspravlja na Zapadu. To proizilazi iz spekulacija o hapšenju bivšeg Putinovog zamjenika šefa kabineta Vladislava Surkova, pritvaranja Sergeja Besede, visokog oficira bezbjednosti odgovornog za Ukrajinu i čistki u Putinovom najužem krugu. Na sve ove glasine treba gledati sa krajnjim skepticizmom. Prvo, nije bilo potvrde nijedne od njih. Štaviše, visokopozicionirani izvori sugerišu da ni Beseda ni Surkov nisu uhapšeni. Drugo, Putin je vjerovatno uznemiren i razočaran svojim osobljem, ali nije u njegovom stilu da čisti svoj unutrašnji krug osim ako nisu počinjeni ozbiljni zločini.
Putinu su važne samo namjere, a ako su ga ruske tajne službe pogrešno informisale bez zlih namjera, neće biti krivičnog gonjenja. Кonačno, Putin je od samog početka pažljivo rukovodio vojnom kampanjom u Ukrajini, pa je bilo vrlo malo prostora za podređene da pokažu bilo kakvu inicijativu.
Sve ovo znači da je zapadna dilema — udvostručiti podršku Ukrajini ili umiriti Putina jer je očajan i opasan — suštinski pogrešna. Mogu biti samo dva moguća ishoda. Ili će Zapad promijeniti svoj pristup Rusiji i početi ozbiljno da shvata ruske brige koje su dovele do ovog rata ili se Putinov režim raspada i Rusija revidira svoje geopolitičke ambicije, prenosi Blic.
U ovom trenutku, i Rusija i Zapad izgleda da je suprotna strana osuđena na propast i da je vrijeme na njihovoj strani. Putin sanja o tome da Zapad nagrizaju politički preokreti, dok Zapad sanja o tome da Putin bude uklonjen ili svrgnut. Niko nije u pravu, zaključuje Forin polisi. Na kraju krajeva, dogovor između Rusije i Ukrajine moguć je samo kao produžetak šireg sporazuma između Rusije i Zapada ili kao rezultat kolapsa Putinovog režima. I to daje predstavu o tome koliko bi rat mogao trajati – u najboljem slučaju godinama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu